Božji poslanik
Tko je kriv?
"Zar si jeo sa stabla za koje sam ti zapovijedio da s njega ne smiješ jesti?" A čovjek odgovori:"Žena koju si ti dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
(Postanak 3:11,12)
Adamnov odgovor na Božje pitanje pokazuje da grijeh ljude čini kukavicama. Mogao je Bogu odgovoriti: "Prekršio sam tvoju zapovijed i jeo sa zabranjenog drveta. Kako da to ispravim?" Umjesto toga Adam je rekao nešto sasvim drugo. Njegov odgovor otkriva jednu od najodvratnijih značajki grijeha, s kojom se uvijek iznova susrećemo: okrivljavamo druge kad je stvarna krivica u nama. Adam je za svoju pogrešku neizravno osudio Boga, jer mu je On dao ženu. U doba kad ju je dobio bio je nadasve sretan i zahvalan. Pa kako je sada mogao reći: "Žena koju si mi ti dao"? To je bio vrhunac bezobraštine. Evu je krivio za vlastitu nepokornost. Ukratko, Adam je nepravedno okrivio dvije osobe.
Kako često smo i sami krivi za isti taj grijeh: svaljujemo krivicu na nekoga drugoga. U tome pogledu ljudsko srce zna biti uistinu vješto. Boga optužujemo za mnoge nesreće do kojih dolazi; uvijek je onaj drugi supružnik kriv za prekid braka; onaj drugi radnik je kriv za pogreške pri radu, i slično. - Kada ćemo mi biti spremni prihvatiti svoj udio krivice?
Kako je samo ozbiljno optuživati Boga da nam stvara teškoće! Krivice koju nosimo možemo se osloboditi jedino ako je priznamo Bogu. Ono najkrasnije jest da je On spreman oprostiti svakome tko dođe k Njemu i prizna mu svoje pogreške. Temelj te dobrohotnosti i milosti postavio je kad je dao vlastitog Sina da umre na križu.
Što mislite o ovome tekstu? Kakvi su vaši dojmovi, iskustva u pogledu ovdje rečenoga?
Kad sam ja razmišljala o ovome tekstu vrtila sam u glavi razne situacije gdje sam ulazila u nevolje, većinom obiteljske, no tu je i situacija s prometnom, gdje sam ja kao suvozač na motoru pretrpljela teške ozljede, slomljenog srca kada sam već mislila da ću završit pred oltarom...
Ima mojih dragih koji krivnju za prometnu prebacuju na vozača motora, mog tadašnjeg dečka. Vodio me do Omiša gdje sam išla na kavu s jednom frendicom, no imao je samo jednu kacigu. Na početku moje vožnje motorom nudi mi je kacigu no ja bi uvijek odbila jer nebi htjela sama nosit kacigu, a što je onda s njim? Dogodila se prometna, i on i ja bez kacige, ja pretrpljela frakturu lubanje, a on slomljeno koljeno. Od početka nisam njega okrivljavala, voljela sam ga... Istina jedno se dogodilo da smo bili na kavi i bio je loše volje, bila sam i ja jer ga je živciralo što sam uživljena u nešto što je njemu na zadnjem mjestu-školu, pa sam spomenula nešto kao: "Nisam ja kriva za prometnu.", što ga je razljutilo...
Nakon godinu dana me ostavio, samo tako, uz opravdanje da veza ne ide, da nismo jedno za drugo. Krivila sam, umjesto njega, sebe, time da sam smršavila, kad mi je jednom ozbiljno rekao da bih trebala pripaziti koliko jedem jer sam imala 66 kg(4 viška), s time da sam bila na bolovanju i nisam se baš puno kretala. Većina oko mene je krivila njega, opet, no ja sam ga voljela i trebalo mi je jako dugo(skoro pa 3 godine) da ga prebolim. No sad smo poznanici i mogu s njime pričati o bilo čemu i zato ga od milja zovem moj osobni psihijatar.
U situaciji kod kuće ne sjećam se kada sam prebacivala krivnju na brata ili sestru, no sjećam se da smo ja i jedna susjeda/godišnjakinja jednom kao curice motale oko mog bivšeg kokošinjca i kako nam je palo na um da bismo mogle posjetit guske jednog susjeda koji ih je imao nekoliko. Sada mi je to u magli, ali sjećam se da smo došle do njih i uzele nekoliko jaja. Neznam točno čija je bila idejam, ali vratile smo se do praznih kokošinjaca(jedan je bio moj, a jedan stričev) i tu smo našle neki veliki ravni kamen, tećicu i odlučile smo ispeći jaje "na oko". Bilo je vruće, sunce je pržilo i imale smo, valjda, tu ideju da će uspjet, no kako ispada nije....
Tko je za tu situaciju kriv? Ja ili susjeda? Čija je bila prva ideja? Nemam pojma, a čak i da se sazna tko je prvi inicirao taj "pothvat" koji je rezultirao šibom mojih roditelja, srama pred tim susjedom. kriva je i ova druga jer ju je ona slijedila, sudjelovala zajedno s njom, umjesto da je spriječi. Tu situaciju mogu usporediti sa situacijom Adama i Eve. Adam je nju mogao spriječiti da je htio, mogao je reći da neće prekršiti zapovjed Oca, no nešto ga je nutkalo da bude barem jednom samostalan i da ne mora za sve "pitati tatu"... I pogledajte gdje ga je to dovelo...na raskršće gdje mora birati život u Kristu ili smrt. Krist je novi Adam, za razliku od prvog Adama koji je doveo ljude u grijeh, Krist je proživio život bez grijeha i oslobodio ih.
...
Pitanje koje sada glasi tiče se svih vas...
Jeste li vi sinovi Adamovi ili sinovi Kristovi?
Jeste li robovi grijeha ili djeca Božja?
Ljubite li tamu i skrivate u njoj svoje opačine ili ljubite svjetlo i ne sramite se niti jednog svoga propusta?
Što ste?
Rođendan Kralja nad kraljevima
"A sve se to zbilo da bi se ispunilo što je Gospodin bio rekao po proroku: "Evo, djevica će začeti i roditi sina; i oni će ga nazvati imenom Emanuel"- što prevedeno znači: s nama Bog."
Matej 1,22.23
Rođenje Isusa Krista, koji je bio začet Svetim Duhom i rođen od djevice, izrugivači uvijek iznova odbacuju kao pobožnu legendu kršćanske mitologije. Taj je događaj bio nadasve prekrasan. zbiljsko Božje čudo, tako da u nj mogu vjerovati samo oni koji poznaju Boga kao Stvoritelja svega, sposaobnog da djeluje na nadnaravni način. Sedamsto pedeset godina prije toga prorok Izaija je prorekao da će tim čudom Bog dati znak svome narodu (Izaija 7,14). Bio je to znak Njegove sućuti, koja nadilazi ljudski razum. Bog je postao čovjekom, jer je to dijete bilo od Svetoga Duha. Stoga svatko tko niječedjevičansko rođenje Isusa Krista, istodobno niječe i to da jeOn Bog. Time napada jedan od temeljnih nauka kršćanske vjere.
To Dijete je po anđelovu nalogu prozvano Isus. "Emanuel" nije Njegovo pravo ime, nego objava o tome tko On jest: Bog i čovjek u jednoj Osobi- " Bog s nama". Na taj način jedino je On mogao postati "posrednik između Boga i ljudi" ( "jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus" 1.timoteju 2,5), i "sjeme ženino", koje je Bog najavio odmah nakon čovjekova pada ( "neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." Postanak 3,15).
U Gospodinu Isusu Kristu vidimo što znači biti ponižen, kao i što znači biti uzvišen. Oni koji su otkupljeni uviđaju da je u tome spasenje. Sa štovanjem se klanjaju pred tim čudom koje čvrsto prihvaćaju vjerom, premda ga ne mogu objasniti.
Želim iskoristiti ovaj trenutak i sa svim srcem zaželjeti vam sretan i blagoslovljen Božić!!!
Danas slavimo 2009.rođendan našega Kralja Isusa!
Sretan Mu rođendan!!!!
Pozdrav! :-)
Došao je za nas umrijeti
"A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bi očitovan u tijelu... vjerovan u svijetu...
Ta poznata vam je milost Gospodina našega, Isusa Krista, kako je, premda bogat, zbog vas postao siromašan da se njegovim siromaštvom vi obogatite."
1. Timoteju 3,16; 2. Korinćanima 8,9
Napustio je blještavilo svoga doma
Za grešnike kao što sam ja.
Bijaše tu kao otpadnik i tuđinac; došao je umrijeti.
Jedinorođeni Božji Sin napustio je dvore nebeske
Da gazi tegobnim zemaljskim putovima;
Došao je umrijeti.
Život Njegov na Zemlji skroman bijaše,
Blizak Bogu i grešnicima;
Glavu nije imao gdje nasloniti; došao je umrijeti.
Njegov glas odiše kroz vrijeme, utjeha je nebeska:
"Dođite k meni." Za nas je došao; došao je umrijeti.
Ljubio je naše duše za koje je umro;
Nije na nama da pitamo zašto,
Već da padnemo do nogu Njemu
Koji je došao umrijeti.
Ljubavlju je glas Njegov ispunjen,
Koji nas u nebo vodi:
Blagoslivljamo Tebe, Gospodine,
Koji si došao na Zemlju za nas umrijeti.
Ovaj tekst, pjesma, se nalazi na današnjem datumu u kalendaru "Dobro Sjeme" u izdanju Udruge kršćana, Žrtava fašizma 2, Rijeka i tako je dobro napisan, da ne nalazim potrebu komentirati, pa čak ni davati neke svoje doživljaje, stavove, jer bi to bilo suvišno.
Zato ostavljam vama da razmišljate čitajući ovu pjesmu i da ostavite neki komentar, osjećaj koji se u vama probudio....
Sretan i blagoslovljen Božić= rođenje Riječi koja je Tijelom postala, rođenje Spasitelja, Onoga koji je došao za nas umrijeti....
Kralj il` mag?
"Kad je to čuo kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime."
Matej 2,3
Jedna od istina koje nam Matej pokazuje je to da Gospodin Isus jest Krist, Kralj kojega je Bog poslao svom zemaljskom narodu. U skladu s time ističe se pitanje pravde ili pravednosti. Jesu li Njegovi podanici, bilo oni na vlasti ili oni koji su im podložni, usklađeni s pravednošću Kralja i Njegova kraljevstva.
Poput Luke, drugog evanđeliste, koji je zabilježio Kristovo rođenje, Matej najprije iscrtava sumoran, ali točan prikaz okolnosti koje su vladale kad je Gospodin Isus došao ovamo na Zemlju. Čineći to, na umu ima svrhu svog evanđelja: ono iznosi tamnu pozadinu na kojoj će svijetliti slava Gospodina Isusa Krista kao Kralja.
U vrijeme Gospodinova utjelovljenja Božji zemaljski narod bio je pod vlašću poganske okupacijske sile. Zemlja je bila pripojena Rimskome carstvu, a u Jeruzalemu je na prijestolju sjedio poganski kralj Herod, Ezavov potomak.- Kako daleko je taj povlašteni narod otpao od mjerila pravednosti koje je zahtijevao Božji zakon da je sada ovisio o vladarima iz poganskih naroda!
Herod se uznemirio kad je čuo za rođenje "Kralja Židova". Pokolj nedužne djece u Betlehemu bio je jedno od najokrutnijih nedjela u povijesti svijeta. Ali uznemirio se i sav Jeruzalem. Zašto? Zar su se pismoznanci bojali da bi obećani Otkupitelj mogao ugroziti njihov utjecaj u narodu?
No Bog se pobrinuo da Njegov Pomazanik primi dostojnu počast. Bilo je onih koji su se došli pokloniti Kristu, ali ne iz Izraela, nego s Istoka.
Znate tu priču? Kristovo rođenje u štalici, dolazak maga s Istoka?
Mnogi, ma praktički svi, kažu da su se Kristu s Istoka došli pokloniti kraljevi Baltazar, Melkior i Gašpar, no...odakle takvi podatci? U katoličkom kalendaru postoji praznik koji se zove Sveta tri kralja (6.1.) no što ako oni i nisu kraljevi? U Knjizi na knjigama, Bibliji, piše da su to bili magi (Matej 2:1 "Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem"). No tko su bili magi? Sinoć na Studentskom điru smo imali malenu božićnu zabavicu gdje smo gledali isječak filma o Isusovom rođenju i dobili smo pobliže objašnjenje o tome tko su bili magi...
Ako su kraljevi oni glavni i nema većeg čovjeka od njih, magi su bili veći od njih. Oni nisu trebali nikome polagati račune, za razliku od pastira čiji je posao bio najomraženiji i najbljedniji od svih poslova. Neznam točno kako da vam objasnim tko je bio mag, no važno je da je bio faca i glavni.
Bog je, iako se Isus rodio u štalici jer nigdje nije bilo mjesta za njih, pozvao u vidu anđela pastire s obližnjih pašnjaka, u obliku zvijezde, mage s Istoka koji su više mjeseci putovali jer su proučavajući zvijezde i Pisma vidjeli da će se roditi Mejsija, Kralj nad kraljevima.
Znate koje su mu dali darove?
Zlato za Kralja nad kraljevima, tamjan za Svećenika nad svećenicima (Hebrejima 4:14-16) i mirtu za Njegovu žrtvu koju je podnio za nas.
Došlo je vrijeme kada se prisjećamo Kristova rođenja, kada kitimo drvo prisječajući se Njegove smrti na drvu, ali kitimo ga jer je On, iako je umro, i uskrsnuo u svoj svojoj slavi i kiteći bor/jelku slavimo Njegovu pobjedu nad Smrti, slavimo Život!
Bog vas blagoslovio i razvio vam darove Duha!
Pozdrav!
Njegov potpis
"Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevom, on ga je objavio."
Ivan 1,18
Mnogi ljudi, čak i u ovo naše doba, pokazuju zanimanje za Boga. Ali tko je Bog? I čemu je On nalik? Pitanja poput tih stanu se redati čim ljudi počnu razmišljati o Njemu, jer osijećaju da takva pitanja utječu na naš cjelokupni život. Odgovori na njih daju smisla našim životima.
Najprikladniji način kako se donekle može spoznati Boga jest vidjeti ga u prirodi koja nas okružuje; jer Božja vlastita tvorevina, takva kakva jest, mora nositi Njegov potpis. Doista, Božja tvorevina ne samo da svjedoči o Njegovoj veličini i snazi, nego u svojoj raznovrsnosti i krasoti ukazuje na obilje kojim On raspolaže. Sve je to potvrđeno u Bibliji, knjizi koja je Božje otkrivenje.
Ali postoji i problem u pogledu Božjeg karaktera, a to je propadanje biljnog svijeta te starenje i smrt životinja. Je li Bog bog smrti? Nipošto. Nešto strano je prodrlo u prirodu i pomutilo gledište koje imamo o Bogu u njoj. Tako nitko u svemu stvorenome ne može uistinu vidjeti Boga, niti će ga ikada itko vidjeti u Njegovu beskonačnom biću (1. Timoteju 6,16).
No Bogu se svidjelo da se razotkrije čovječanstvu. "Objavljen je", kao što to govori naš današnji tekst, i to je ono odlučujuće. Zbog toga je Božji jedinorođeni Sin došao ovamo na Zemlju. Otada su ljudi sposobni gledati ga i proučavati Njegove putove, naravno, ako čitaju Bibliju. Ono najvažnije jest: u Osobi Isusa Krista saznajemo tko je Bog i kakav je. U Njemu, također, možemo naći mir s Bogom i vječni život.
Danas, u kalendaru "Dobro Sjeme" sam našla ovaj tekst i odlučila ga podijeliti s vama. Sjećam se da sam u prošlom postu, u vlastitom komentaru teksta, zamolila da pogledate prirodu, čak i samo jedno drvo, da vidite ljepotu koju je Bog stvorio. I evo, danas sam naletila na ovaj tekst i kao da se slaže s mojim komentarom od prošlog puta.
Bog je stvorio svu ovu ljepotu koju mi polako devastiramo, sve zbog "onoga" stranoga koje je prodrlo u prirodu...
Bog je Bog ljubavi, On nas voli čak i kada griješimo, On je naš Otac. Da bi shvatili zašto nas voli iako griješimo je da se stavite u poziciju djeteta, sina ili kćeri oca koji je u ovom slučaju Bog. Zar bi vas vaš zemaljski otac, čim nešto sagriješiš, prestao zbog toga voliti? Zar bi se odrekao tebe samo ako si susjedu ukrao jabuku/smokvu sa stabla ili jagodu iz vrta? Zar bi te prestao voljeti ako bi se izderao na njega zbog nečega što ti neda (20 kuna kada ideš s prijateljima vani)? Ne... On te nebi prestao voljeti, on bi to pripisao tvojoj nezrelosti, želji da budeš faca u društvu... Zato je i postao čovjekom da bi ti pokazao da te voli, da bi ti pokazao da je Zakon nemoguće ispuniti (zato je i govorio protiv farizeja koji su Zakon provodili samo prividno, neke zapovjedi bi vršili, a druge ne). On je u liku Isusa rekao da je potrebno samo da vjeruješ u Njega, On je dao Svoj život kako bi po vjeri (u Njega) mogao živjeti pravednim životom, oslobođen jarmom grijeha.
iako, ovo ne znači da smo prestali griješiti čim smo uzvjerovali u Isusa i Njegovu žrtvu. Ne..., ali nas Njegova žrtva čisti, Njegova krv koja je prolivena za nas na križu nas pere i oblači u bijelu
haljinu, postajemo sveti, postajemo kraljevsko svećenstvo...
U ovo vrijeme kada se sjećamo kako je Bog postao čovjekom da bi dao svoj život za nas, da bi nas priveo k sebi, pjevajte u srcima pjesme Bogu, zahvaljujte Mu i budite pozdravljeni do sljedećeg čitanja....
Promjena smjera
"U ono ste doba bili bez Krista... bez nade i bez Boga na svijetu."
Efežanima 2,12
"Ekonomski, materijalni i biološki rizici s kojima smo danas suočeni, a tako će biti i u budućnosti, nisu sve što nas ugrožava. Postoji mnogo veći rizik: moglo bi mi se dogoditi da ne otkrijem smisao svog života time što zanemarim Božje pravo na nj", riječi su jednog nanovorođenog znanstvenika, istinskog kršćanina.
Upravo to je problem mnogih ljudi: ne uspijevaju uvidjeti istinski smisao života. Ako smisao, sadržaj i cilj našega života nisu usredotočeni u Onome tko je začetnik ljudskog postojanja, gdje da sve to nađemo?
"Bez Boga na svijetu" je naše prirodno stanje od rođenja. Sve je započelo s golemom nesrećom: čovjekovim padom u grijeh. Prvi čovjek, Adam, pao je u grijeh, a sa njim i sav ljudski rod. Kako je tužna situacija u kojoj smo se našli! Mnogo je ozbiljnije kad se prisjetimo da će život koji se živi u neobaziranju na Božje zahtjeve neizbježivo završiti u vječnoj odvojenosti od Boga. Današnji biblijski redak to nadasve jasno pokazuje: nema nade ni za koga tko živi nemarno.
No, je li to zadnja riječ? Mora li sve ostati u tome stanju? - Hvala Bogu da to nije slučaj! Isus Krist je došao na svijet zvati grešnike na pokajanje. Nužno je korjenito promijeniti smjer i okrenuti se Bogu, jer bi nas put kojim po svojoj naravi kročimo odveo sve dalje i dalje od Boga. Ali "Krist je jednom za grijehe pretrpio - pravedan za nepravedne - da nas privede k Bogu" (1. Petrova 3,18).
Božje je pravo darovati život. Stoga je život koji se živi s Njim, pod Njegovim vodstvom, jedini vrijedan življenja i nudi istinsku i pouzdanu nadu.
Tekst koji ste upravo pročitali nalazi se na kalendaru Dobro sjeme za današnji dan.
Iako sam pročitala i prethodnih dana dosta zanimljivih tekstova koje sam mislila podijeliti s vama, nekako se poklopilo da to bude ovaj... Možda je razlog da bi bilo glupo pisati vam što je pisalo 18.11. ili neki drugi dan, neka i vi čitate s mnom.... :-)
Malo je smiješno da iako sam nezaposlena odgajateljica (treba mi mjesto za hospitiranje-ilitiga besplatan rad da bi stekla praksu za stručni ispit- nenalazim vremena za blog, ali cijeli jedanaesti mjesec sam posvetila volontiranju u Splitu, u slobodno vrijeme sam odlazila u uprave vrtića predati životopis i molbu, plus što sam 6 dana radila na zamjeni u Strožancu (iako je to 10.mjesec).
Iako znam da svatko od vas(isključujem svećenike) ima mišljenje, stavove, o Bogu, zamolila bi vas da odvojite 10 min vremena i nasamo razmislite kako je nastao život na Zemlji, što će biti s našim tijelima nakon što umremo, gdje će otići duša, ako kažete da ćemo se raspasti u prah. Otiđite u park, zološki vrt i pogledajte bogastvo životinja i biljaka. samo pogled na jedno stablo očarat će vas kada vidite da je tako savršeno napravljeno, samo sebi stvara hranu, čovjek mu nije potreban da preživljava, samostalno je, ima zrak, vjetar i kišu...
Pozdrav ostavljam...
Osvrt
Iz prijašnjega posta, sudeći po komentarima, vidim da ima osoba s različitim mišljenjima u pogledu kršćanstva.
ja to poštujem, nisam nitko tko želi svoje mišljenje nametnut kao glavno, ali isto tako ne volim kada meni netko nameće svoje mišljenje kao jedino ispravno.
Ja sam ono što znam o kršćanstvu i Bogu naučila iz Njegove Riječi, Biblije. Samo čitanje Biblije mi je otvorilo oči u mnogim pitanjima koja su me mučila kroz zadnjih 6 godina... Naravno, tu je i Zajednica gdje smo na zajedničkim molitvama i proučavanjima otkrivali samo djeliće Istine.
Zadnje što smo radili (jedan vikend) je bilo Petoknižje. Bilo je zanimljivo otkrivati razliku između pogana i Židova, što to znači da je Izrael izabrani narod, a kad je došao Isus milost je dana i poganima, ne samo Židovima. Zanimljivo je bilo doći do spoznaje da je Bog u Postanku 3 već uzeo krivnju na sebe, čim je čovjek sagriješio.
Meni je danas zanimljivo gledati i čitati koje su razlike u mišljenjima oko iste stvari nas ljudi, nas braće kršćana. Moje molitve su s vama, da vam Bog da mudrosti, da spoznate Istinu (iako ne kažem da svi vi niste upoznali Istinu-govorim općenito) i da osjetite Boga u sebi, da osjetite Ljubav i da vam se zgade sitni grijesi koje mi svakodnevno radimo uopće ne primjećujući....
Bog vas sve blagoslovio!
PRIHVAĆANJE Mike J. Stanford (nastavak)
"Božji temelj mora biti naš temelj prihvaćanja. Ne postoji ni jedan drugi. "Prihvaćeni smo U Voljenome". Naš Otac je u potpunostizadovoljan onim što je Njegov Sin učinio za naše dobro i nema razloga zašto mi ne bismo time bili zadovoljni. Naše zadovoljstvo može potjecati od Njega i počivati jedino u Njegovom zadovoljstvu. To dolazi od Boga k nama, a ne od nas k Bogu. J. N. Darby je to jasno izrazio riječima: "Kada Duh Sveti uvjerava čovjeka, On ga ne uvjerava u to što čovjek predstavlja Bogu, nego što Bog predstavlja čovjeku. Duše umuju o tome što su u sebi i preispituju se može li ih Bog prihvatiti. Bog nas ne može prihvatiti ako u sebi tražimo pravednost kao temelj Božjeg prihvaćanja. Dok razmišljate na taj način nećete pronaći mir..."
Žalosno je da većina vjernika razmišlja na krivi način, polaze od sebe, a ne od Boga. Kada im u životu ide i kada im se čini da ih Bog blagoslivlja tada osjećaju da ih Bog voli i prihvaća. Međutim, kada imaju problema i kada život postane težakosjećaju da ih On ne voli i ne prihvaća. Kako to može biti? U nama ne postoji ništa čime bismo se mogli hvaliti pred Bogom jer smo prihvaćeni u Kristu, a činjenica je da istinski duhovno rastemo upravo u teškim vremenima. Hvala Bogu da nas je prihvatio u svome Sinu i na toj ČINJENICI se mora zasnivati naša vjera. Opravdanje i prihvaćanje nam Bog daje jedino po svojoj MILOSTI. U svom djelu, Poslanica Rimljanima, Stih po stih, (Romans, Verse by Verse) Wm. R. Newell nam iznosi svoja oštroumna zapažanja o Njegovoj milosti:
"Kako u stvorenju Bog ne nalazi razlog da bi pokazao svoju milost, stvorenje mora prestati pokušavati dati Bogu razlog za Njegovu brigu i ljubav." "Čovjek je prihvaćen u Kristu, koji je njegov život!" "Stoga, čovjek nije na probnom roku." "Što se tiče čovjekove prošlosti, ona za Boga više ne postoji: on je umro na križu i Krist je njegov život." "Jednom iskazanu milost, Bog nikada neće povući; jer Bog unaprijed poznaje sve ljudske potrebe; sve što je Bog poduzeo i napravio nije ovisilo o ljudskim potrebama."
"Vjerovati i prihvatiti Božju ljubav premda smo je nedostojni, to je velika tajna."
"Odbijati donositi odluke i zavjete; jer to znači uzdati se u tijelo."
"Očekivati Božje blagoslove, premda sve više spoznaješ koliko si ih nevrijedan."
"Imati pouzdanje da je Božja disciplina znak Njegove ljubavi."
"Nadati se da ću postati bolja osoba i biti Bogu prihvatljiviji znači ne vidjeti sebe jedino u Kristu."
"Biti razočaran sobom znači da smo vjeru stavili u sebe."
"Biti obeshrabren je nevjera u Božji plan i blagoslove koje ima za tebe."
"Biti ponosan znači biti slijep! Pred Bogom smo izgubili svaki ugled."
"Stoga, Božje blagoslove ne primaš zbog nevjere, a ne zbog manjka pobožnosti."
"Propovjedati najprije pobožnost, a potom blagoslov znači izokrenuti Božji redosljed i propovjedati zakon, a ne milost. Zbog zakona Božji blagoslovi su ovisili o pobožnosti. Milost daje nezaslužene, bezuvjetne blagoslove: potom može uslijediti naša pobožnost, ali se to ne događa uvijek u pravoj mjeri."
Bojimo li se istinski vjerovati Bogu? Boje li se neki dopustiti drugima da Mu uistinu vjeruju? "Nikada ne smijete zaboraviti kako 'Božji puti nisu uvijek čovjekovi puti.' Nekim ljudima neprestana opasnost je jedini poticaj na djelovanje i mnoge religije i psihologije se oslanjaju na to da će strah držati njihove sljedbenike pripravnima. Strah i u kršćanstvu zauzima svoje mjesto. Međutim, Bog ima bolja i djelotvornija sredstva motivacije od straha, a ljubav je jedno od njih. Često strah nakon nekog razdoblja dovodi do obamrlosti, dok ljubav bujno raste na ljubavi. Gledano s ljudskog stajališta, obećanje koje čovjeku jamči sigurnost u njegovu sudbinu se čini kao igranje s vatrom. Međutim, takvo gledište izostavlja Boga. Oni koji duboko poštuju iskazanu im milost ne nastavljaju s grijehom. Nadalje, strah može uzrokovati jedino robovsku poslušnost, dok ljubav rađa sinovom poslušnošću ."- J. W. Sanderson, mlađi.
"Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu?" (1. Korinćanima 14:8). Sve dok kršćanin nije potpuno i biblijski siguran u kakvom je odnosu s Bogom, dotle neće biti čvrst u svom uvjerenju. "Dakle, stojte čvrsto..." (Efežanima 6:14a).
"Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi!" (2. Solunjanima 2:16,17)
PRIHVAĆANJE Mike J.Stanford
Svaki ponedjeljak se malena grupica djevojaka sastaje kod jedne od njih i tu imamo Proučavanje Biblije. Sada u ponedjeljak smo dobili pitanja i prigodni tekst uz to. Sve to se dobiva od Cru.Comm (Crusade community).
Svidio mi se article (ups.članak) koji je došao uz pitanja vezana uz Efežanima 2:1-10, i odlučila sam ga podijeliti s vama. Uživajte u tekstu i molim vas pročitajte ga cijeloga..... Članak slijedi:
" Dva su pitanja na koja svaki vjernik što prije mora pronaći odgovore. Prvo pitanje je: "Prihvaća li me Bog u potpunosti?" Drugo pitanje je: "Ako me prihvaća, na temelju čega me prihvaća?" Ovo su klhjučna pitanja. Čak i u ljudskim odnosima život osobe, mlade ili stare osobe, bogate ili siromašne, spašene ili izgubljene, može biti razoren kada nije sigurna je li prihvaćena.
Unatoč tomu mnogo vjernika, bilo da se radi o "borbenima" ili "onima koji pasivno vegetiraju", živi život bez spoznaje ove dragocjenosti i umirujuće ČINJENICE koja je temelj za nadogradnju svega u životu: "U ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas dobrostivo obdari U Ljubljenome" (Efežanima 1:5,6).
Svakog vjernika Otac prihvaća u Kristu. "Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rimljanima 5:1). Bog se s nama pomirio kroz Gospodina Isusa Krista i na tome trebamo temeljiti svoj mir. Bog s nama može biti u miru kroz Krista, "i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa" (Kološanima 1:20). Nikada ne smijemo zaboraviti da Njegov mir nalazimo jedino na Križu i taj mir ne potječe od bilo čega u nama ili od onoga što dolazi od nas jer "Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas" (Rimljanima 5:8).
Jednom kada prihvatimo tu prekrasnu činjenicu naša vjera postaje čvrsta. Tada nam se može dogoditi da budemo onaj koji je od "ljudi odbačen, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen" (1.Petrova 2:4). Većini vjernika danas je potrebno to snažno uvjerenje. Prije sto godina J. B. Stoney je napisao: "Blagoslovljeni Bog se nikada ne mijenja i ne odstupa od činjenice da nas je prihvatio zbog smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Ali jao! Mi odstupamo od stanja u kojemu se Bog zauvijek odnosi prema nama kao što je zabilježeno u Rimljanima 5:1-11. Mnogi pretpostavljaju da zato što su svjesni grijeha moraju obnavljati Božje prihvaćanje.
Istina je da se Bog ne mijenja. Njegov pogled počiva na onomu što je Krist napravio za vjernika. Kada ne hodate u Duhu, u tijelu ste: vratili ste se starom čovjeku koji je razapet na križu (Rimljanima 6:6). Morate 'obnoviti zajedništvo', a kada to učinite vidjet ćete da vas Bog i dalje prihvaća i da se to nikada neće promijeniti. Kada se pojavi grijeh, javlja se i strah da se Bog promijenio. On se nije promijenio, vi ste se promijenili. Tada ne hodate u Duhu, nego u tijelu. Morate suditi sebi kako bi ste se popravili. 'Jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha' (Matej 26:28). Međutim, ako oproštenje grijeha ne tražite tu, gdje ga tražite? 'A gdje je to oprošteno, ondje nema više prinosa za grijeh' (Hebrejima 10:18). Bog je omogućio pomirenje i On uvijek ostaje vjeran onomu što napravi. nažalost, mi od toga odstupamo i pretpostavljamo da se i Bog promijenio. On će suditi tijelu, ako mi to ne napravimo, ali se On nikada ne odriče ljubavi koju je pokazao izgubljenima. Kada se raziđe oblak koji nastaje dok živimo u tijelu, tada vidimo da se Njegova ljubav, blagoslovljeno ime Njegovo, nije nimalo promijenila."
(nastavlja se)
Što će biti s nama?
Jer je Stvorenje bilo podvrgnuto ispraznosti; ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga je podvrgnuo u nadi: jer će i samo Stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti te ući u slobodu slave djece Božje.
Rimljanima 8,20.21
Već nekoliko desetljeća priroda nije onakva kakva bi trebala biti. Eko-sustav je poremećen zbog golemog porasta svjetskog stanovništva. Danas se zbog toga pokušava svašta kako bi se zaštitio okoliš.
No i bez štetnih učinaka civilizacije naš je svijet daleko od onoga kakvim ga je stvorio Bog. Ono što nazivamo biološkom ravnotežom, prije je nalik vladavini terora. Jedna vrsta lovi drugu i tako skrbi za to da razmnožavanjeostane u granicama. Čak je i ljudski rod ograničen epidemijama i katastrofama.
No tko bi pomislio da je to "robovanje raspadljivosti" zadesilo Stvorenje ovoga svijeta zato što su se njegovi prvi stanovnici pobunili protiv Boga i pali u grijeh? Kad se to dogodilo, Bog je zbog čovjeka prokleo Zemlju (vidi Postanak 3,17). Stoga bi sve naše kušnje i nevolje ovdje na Zemlji trebale uznemiriti našu savjest, jer nismo sredili stvari s Bogom. Vjerom u Otkupitelja, Gospodina Isusa Krista, svatko još uvijek može dobiti oproštenje grijeha i zadobiti mir s Bogom.
Istinska želja i iščekivanje (vidi 19. redak) Stvorenja u pogledu otkupljenja bit će ispunjeni. Žrtvena smrt Isusa Krista na križu temelj je pomirenja s Bogom svega što postoji (vidi Kološanima 1,20).
Ovaj tekst je pisao na kalendaru za današnji dan, 23.10., i učinilo mi se zanimljivim sadržajem moga današnjeg posta.
Ovim postovima ja ne navještam nešto nepotvrđeno, nešto novo, nešto in (jer je danas Sotona in) već nešto što je prisutno od stvaranja prvog čovjeka. Bog je već u Postanku 3 najavio da će preuzeti na sebe krivnju ovoga grešnoga svijeta. On je kroz cijelo Pismo (ilitiga Bibliju) navještao preko izabranih proroka dolazak Janjeta koje će odnijeti grijehe. On je Milostiv jer je zaboravio SVE naše grijehe, i rekao je da ih se više NEĆE sjećati, ako prihvatimo Njegova Sina, ako priznamo Njega svojim Spasiteljem... Ako vjerujemo da je On na Golgotskom križu umro za tebe! Nije umro za cijelu Hrvatsku, nego za tebe Ivane, Josipe, Željko, Branko, Ana, Katarina, Marija..., za svakog posebno na križu je rekao "Umirem za Anu...".
Kroz ove postove ja plačem za vas kao Sveti Pavao. Kroz ove postove ja molim za vas, da vam Svemogući Bog otvori oči i da vidite Njegovu Slavu, Njegovu Ljubav i da postanete Njegova djeca...
Bog vas želi u svojoj obitelji, da budete Njegovi sinovi i kćeri...
Bog vas blagoslovio
Bog koji oprašta
Ti si Bog spreman oprostiti, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrote.
Nehemija 9, 17
Neki mladić je jednom iskusnom krščaninu prigovorio: "Zašto smatrate da je krščanstvo potpuna istina? Ja vjerujem da Bogu nije važno štuju li ga muslimani, budisti ili krščani." Stari krščanin strpljivo ga je saslušao te potom odgovorio: "Prorok Mihej odgovorio je na tvoje pitanje prije otprilike tri tisuće godina. Rekao je: `Tko je Bog kao ti koji oprašta krivicu...ti ćeš na dno mora baciti sve grijehe naše` (Mihej 7, 18-19). Znaš, mladiću, samo se u Bibliji propovjeda oproštenje grijeha. U njoj piše da nas je Isus Krist ljubio i da nas je oprao od grijeha svojom vlastitom krvlju. Ukoliko ti ne trebaš oproštenje grijeha, tada postani musliman. Ako pak ga trebaš, tada bih ti savjetovao..." Stariji gospodin nije ni dovršio tu rečenicu, jer je mladić smjesta odjurio.
Nitko ne bi smio izbjegavati da donese odluku na koju je smjerao taj krščanin. Nemoj ni ti bježati. Počni govoriti Gospodinu Isusu u molitvi. On će te čuti. Iznesi pred Njega sve svoje grijehe i sve mu ih priznaj! Oprostit će ti svu tvoju krivicu i podariti ti vječni život.
Blagoslovljeni su svi oni koji mogu reći da su iskusili Boga milosti! "Tako je zapisano da Krist treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih; i da će se u njegovo ime propovjedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima" (Luka 24,46-47).
Čitajući ovaj tekst u kalendaru namjenjen prošloj suboti pritislo me nešto u grlu jer sam shvatila da sam ja takva bila prije 2 godine. Visoko uzdignuta nosa govorila sam da Bog ne postoji, da je Biblija napisana od ljudi (njihovom maštom). Sad shvaćam da sam bila izgubljena ovca koja je bila dio stada koji je pobjegao pastiru i lutao svijetom. Nisam, kao i ostale ovce koje su bile oko mene, vidila one koji su bili pod rukom pastira, koje je njihov pastir mazio, hranio, nosio preko rijeke, branio od vukova, koje sam viđala svaki dan kako odvode moga susjeda koji se hranio pored mene.
Blagosivljam toga pastira koji me našao i priveo me sebi, u svoje stado, prije godinu dana...
Zahvalna sam mu jer me nije ni jedan trenutak zaboravio, stalno me nasmijavao, punio mi srce radošču, veseljem, željom da govorim i onim izgubljenim ovcama izvan ovog blagoslovljenog stada o Njemu, jer On je zaista prekrasan Gospodar koji svoje ovce ne tlači, ne mori, nego ih toliko voli, da ih naziva svojom djecom i daje im mjesto u svome kraljevstvu koje sa nestrpljenjem očekujemo.....
Poslušajte i vi Njegov glas, zove vas....
Što da radim?
Jučer oko podne i po sam dobila sms poruku od voljenog brata u Kristu koji mi je javio da je pročitao moj post na blogu... Kasnije, točnije navečer u vrijeme kad je baš počela Bridget Jones na prvom vračao se s instrukcija gitare koje je držao dvjema djevojkama (jedna je iz naše zajednice, a za drugu neznam) i stao kraj moje kuće da mu dam da proba vafle koje sam baš u taj trenutak zgotovila....
Pitam ja njega: "I kakav mi je post?"
-"Pa nisi ništa nova napisala... samo si prepisala, nema ništa tvoga..."
-"Značui pročita si samo zadnji?"
-"Aha."
-"Ma neznam o čemu ću pisat, a ionako zadnji put kad sam pisala nešto o sebi onda mi se javila ona neka pa mi je rekla da mi to pop neće reći, ali koga to zanima..." :-(
-"A je rekla si mi."
-"A ionako nemam vremena... Iako znam da nema veze šta ona govori, ali..."
U tome je stvar.... Mene svaki tako "zločest" komentar, ili komentar koji može imati dvojako značenje, a ja ga uvijek shvatim u negativnom smislu, rastuži i treba mi neko vrijeme da se vratim na putanju pozitivnog razmišljanja o svom blogu....
Ja neznam koliko vama ovi postovi pomažu, odnosno koliko vas tjeraju na razmišljanje, na pitanje o "onome gori". Ja znam da mene neki vaši postovi baš natjeraju da se zamislim i da se ispitam jeli to zbilja tako. ja neznam koliko vas uopće čita ove postove, znam za neke koji su redoviti (nakon što ja pročitam njihove, a to su pametni zub, neverin, hvalospjev, blade,...), a za ostale neznam, uopće neznam jeli evanđelje u molitvama čita moje postove, ali neka....
Što se tiče mene osobno moram vam reći da u zadnje vrijeme (od sredine osmog) malo padam u depru i dosta sam tužna iako sam 24.9. diplomirala s odličnim i iako me komisija hvalila da sam bila uvijek na predavanjima i da sam bila aktivna itd. tužna sam možda zbog toga što nisam više na faksu (kojeg sam obožavala, ali nisam obožaavla učenje nego ljude-profesore, u kantini radnike na PMF-u i Ekonomiji, Vlastu i Natašu iz knjižnice-), zbog toga što sada trebam tražit vrtić gdje trebam hospitirat godinu dana, što sam primjetila kvržicu u subotu i trebala bi ići u "nekog" doktora, zbog toga što se više stalno ne smijem kao kad sam prihvatila Krista kao svoga Spasitelja, što me boli glava na mjestu gdje se lubanja razbila (kao u ovom trenutku), neznam....
Čitajući Bibliju, posebno Evanđelja, nalazim ohrabrenje za ustrajnost u krščanskom životu, Isus me svojim usporedbama i skrivenim porukama drži da ne zapadnem u jamu grijeha, "Meridijani" koje sam kupila 2.10. su mi sinoć svojim člankom o Damasku dali još više želje da čista uđem u brak (jeste li znali da se tamo nitko ne seksa prije braka, da djevojke čuvaju svoju čistoću jer žele sačuvati dobar glas svoje obitelji koja ga gradi generacijama i da tamo poštuju svoje roditelje više nego bilo gdje na Zapadu? Muškarci isto poštuju djevojčinu želju i poštuju svoje roditelje. Tamo cijeli ako muž zlostavlja u bilo kojem pogledu svoju ženu ljudi ne pričaju s tim čovjekom, čak ni u trgovini, tržnici! Članak je odličan! Pročitajte ga!) Jedan brat u Kristu iz Austrije je jednom bračnom paru iz Zajednice dao jednu knjigu da radi sa mnom i dečkom lekcije prije braka tako da čisti i posvećeni uđemo u jedinstvo duha i tijela. dana s mi je taj brat dao prvu lekciju da pročitam i da rečem o čemu se radi dečku (knjiga je na njemačkom) pa ćemo o tome za 2 tjedna nas četvero razgovarat. Dobra stvar je da iako sam počela čitat Bibliju od početka i iako sam pročitala prve četri i po knjige (znači skoro pa cijelo Petoknižje) i nisam ništa razumjela, pa sam se ponovo vratila na Novi Zavjet u petak i subotu imamo u Zajednici seminare Petoknižja. Znači tako ću moći razumjeti to što sam pročitala! To je dobra stvar. Na Ženskim sastancima žene iz zajednice proučavaju žene iz SZ-a. Ja sam bila samo jednom i tada se govorilo o ženi iz Izreka 31 koja je govorila mudro i ljubazno (stih 26).
Što da radim?
Pozdrav ostavljam.....
Ljubav svemu vjeruje
Za promjenu ovo nije iz kalendara Dobro Sjeme nego iz knjižice Kruh naš svagdašnji u izdanju Duhovne Stvarnosti, Zagreb.
Na današnji dan malo me oraspoložilo, iako nisam bila loše volje, samo me natjeralo da se pojavi smješak na mome licu koji još ne silazi.... Bilo je ovo:
Pročitajte: Prva posl. Korinćanima 13
(pretpostavljajući da nemate svi Biblije, ili ako je imate trenutno vam se neda tražit je po nekim ladicama ili skidati s ormara, ja ću spomenutu glavu napisat....m onima koji imaju Bibliju i aktivno je čitaju moje isprike....
Hvalospjev ljubavi
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi, cimbal što zveči.
Kad bih imao dar propricanja
i znao sve tajne i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
aljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će iščeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati.
Jer, nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje.
Kada dođe što je savršeno,
iščeznut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najveća među njima ljubav.
(ovo sam izvadila iz svoje Biblije u izdanju Krščanske sadašnjosti, Zagreb, 2006.)
Ovo je tekst koji slijedi....
(Ljubav) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
1 Korinćanima 13:7
PRIJE gotovo četrdeset godina promatrao sam prijatelja koji je pokazivao veliku ljubav prema osobi koju sam smatrao nevrijednom njegove ljubavi. Smatrao sam da je moj prijatelj obmanut i bojao sam se da će na kraju biti razočaran i tužan.
Kad sam mu rekao o svojoj bojazni, odgovorio mi je: "Kad budem stajao pred mojim Gospodinom Bogom, nadam se da će za mene reći kako sam ljubio previše, a ne premalo." Nikad neću zaboraviti njegove riječi.
Apostol Pavao ustraje u tome da ljubav sve vjeruje (1 Korinćanima 13:7). Ljubav "vjeruje" u ljude. Vidi njihove mogućnosti. Vjeruje da Bog može uporabiti ružnu i bezvrijednu osobu i preobraziti je u remekdjelo ljepote i vrlina. Ako ljubav pogriješi, neka pogriješi u tome što previše vjeruje i očekuje.
Dakako, moramo biti svjesni opasnosti kad vidimo da takve pogreške dolaze i biti "mudri kao zmije" (Matej 10:16). Premda ljubav može biti najbolji odgovor bezumnim i neodgovornim ljudima, često suviše pazimo, oprezni smo i nepovjerljivi.
Neće nam stvarno naškoditi ako smo nasamareni i prevareni (Matej 5:38-48). Bolje je nekome vjerovati i biti slomljena srca nego uopće nemati srca. Britanski pjesnik Alfred Tennyson je napisao: "Bolje je voljeti i izgubiti tu ljubav nego nikad ne voljeti." Ja se s time potpuno slažem, a vi?
Ljubav vidi dalje od onoga što ljudi jesu.
Ona vidi kakvi mogu postati.
Eto, taj tekst je bio za danas.... Podsjetio me na savjet jedne drage sestre u Kristu kada je slušala kako lako ispalim kući na živce. Preporučila mi je da u Hvalospjevu ljubavi na svako mjesto umjesto riječi ljubav stavim svoje ime i da to ponavljam u trenucima kada me nešto živcira...
Kako vi stojite s time, jeli ljubite bližnjega ili ste okrenuti samo prema sebi? Jeli pomažete drugima ili mislite samo na svoje potrebe? Napišite nešto....
Pozdrav ostavljam....
Bog iz blizine ili daljine?
"Zar sam ja Bog iz blizine,"- govori GOSPODIN, "a ne Bog iz daljine? Može li se itko sakriti na tajnim mjestima da ga ja ne vidim?"-govori GOSPODIN. "Ne ispunjavam li ja nebo i Zemlju?"- govori GOSPODIN.
Jeremija 23,23.24
Nitko ne može istodobno biti na dva različita mjesta. Jasno je da je to nemoguće. No Bog ne samo da je u istom trenutku na dva mjesta, nego je posvuda, jer je sveprisutan. Bog po naravi treba biti nedostupan i nedokučiv svojim stvorenjima, "jer Bog je u nebu, a ti si na zemlji" (Propovjednik 5,2); no istodobno nam je vrlo blizu, jer "u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo" (Djela 17,28). Ta misterija ruši zakone prirode i neshvatljiva je ljudskome umu, ali je vjera prihvaća.
Bog je u osobi Isusa Krista nekoć bio prisutan ovdje na Zemlji, kako bi čovječanstvu donio radosnu vijest spasenja. No Bog je, usprkos tome, progovorio s neba; čuo se Očev glas kako proslavlja svog ljubljenog Sina.
Danas svaki vjernik na temelju Biblije vrlo dobro zna da je "blizu GOSOPODIN svima koji ga prizivaju" (Psalam 145,18). I Gospodin Isus nas uvjerava: "I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Matej 28,20). Dao nam je još jedno dragocjeno obećanje, koje glasi: "Gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tu sanm ja među njima" (Matej 18,20)
Svima koji vjeruju u Njega utjeha je znati da im je Gospodin dovoljno blizu kako bi s njima dijelio najteže i najneugodnije okolnosti te se radovao s njima kada sve ide dobro. - Kakav mir pruža takva sigurnost! No činjenica da nam je božanska Osoba tako bliski sudrug, zahtjeva naše štovanje.
Smatram da su moje riječi ovdje suvišne....., no nemojte tako misliti i za sebe. Ostavite koji komentar....
Pozdrav
Čemu se nadam i što iščekujem?
"A sada, što da čekam, Gospodine? Nada je moja u tebi."
"Evo, sada je dan spasenja!"
Psalam 39,7; 2. Korinćanima 6,2
Za iščekivanje nečega što želimo, ili što nam je obećano, potrebno je strpljenje. Ukoliko je pred nama nešto uznemirujuće, tada se čekanje pretvara u strahovanje. Pisac Psalma 39 pitao se što iščekuje. U načelu se svi mi- i ti i ja- nadamo nečemu u svom životu. Što je to? Čemu se nadaju mladi ljudi, ili odrasli, ili starci? Što čeka invalida, zatvorenika ili prognanika?Potrebna nam je hrabrost da bismo iskreno izrazili svoje nade.
Ono što očekujemo ne ovisi uvijek o drugima. Nismo li često sami odgovorni za ono što nam se događa u životu? Ukoliko se nadam ozdravljenju, a zanemarujem liječnikova upozorenja; ukoliko očekujem da me drugi vole, a moje je srce puno zlobe; ili ako očekujem da mi se uvećaju prihodi a da ne radim za to, tada ne trebam biti iznenađen što moje nade ostaju neispunjene.
Štoviše, nitko ne bi smio dopustiti da mu prigoda isklizne iz ruku, kad nam je nadohvat ono što trebamo za ispunjenje svojih očekivanja. Ako nastavimo čekati, neće više biti vremena za djelovanje, vjeru, služenje bližnjima ili ljubav prema Bogu.
Netko može reći: "Još nemam vjeru; čekam da je steknem." To ovisi o tebi samome, jer je djelo spasenja dovršeno prije dvije tisuće godina, i još uvijek vrijedi za tebe i za mene. Bog ga je prihvatio od Isusa Krista; sad je na tebi da ga i ti prihvatiš. Nitko drugi ne može vjerovati umjesto tebe.
Ovo je napisano na listiću za današnji dan na kalendaru "Dobro djeme"...
Pitam se što ja to iščekujem? Vjerojatno puno stvari kao i ti. Neke od stvari koje ja očekujem su imaginarne, dok su druge ostvarive, ali uz moju potpunu predanost, za neke je potreban novac kojeg ja baš i nemam za bacanje...., no, mene zanima što ti očekuješ od svog života? Jeli ti imaš neke neostvarene snove? Jesu to samo snovi ili si već pokušao nešto u vezi njih? Ne očekujem da mi ih kažete, nego samo odvojite 5 minuta vremena i razmislite o ovom postu, o ovome što u njemu piše.
Što išteš?
Pozdrav ostavljam
Zanimljivi dan
Ovaj blog sam pisala sinoć no kako mi je internet bloka nisam ga mogla objaviti.....
Danas mi je dan bio zanimljiv..., pun uspona i padova, ali sve zajedno jako interesantan. Naravno nekima će biti bezveze, ali meni je baš prošao tren u radosti, tren u smijehu, tren u iščekivanju, tren u nedoumici, tren u uzbuđenju, a onda tren (još i traje) u tuzi.
Krščani bi trebali biti veseli ljudi, nema veze što nas pritišče recesija i što se borimo sa sve četiri da se održimo u ovome svijetu mi bi trebali biti sretni jer imamo sigurnost u vječni život.
Neznam, ali mogli ste primjetit da sam mijenjala opis bloga prošli put kad sam piala pa bi htjela opet naglasiti da je ovo samo moje mišljenje i da ja koja sam mlada u istinskom krščanskom životu (10 i kusur mjeseci) neznam ono što već krščani sa stavom znaju (koji su predani Gospodinu godinama).
Neki će reći da je ova priča sa vječnim životom utopija, da ne postoji, da se mi samo tješimo živeći kao siromasi davajući sve sirotinji radi vjerovanja u neku utopiju....
E dragi moji, ja smatram, a sigurna sam i ostali krščani da Bog postoji i da je On Suvereni Gospodar Svega i da će doći dan kad će Gospodin Isus doći s vojskom anđela i razdijeliti kukolj od žita, odnosno one koji priznaju Gospodina Isusa svojim Spaiteljem i one koji ne priznaju Gospodina Isusa svojim Spasiteljem i Otkupiteljem.
Hoćemo redom?
1. Kad sam se ustala uz kavu sam prepisivala poruke-duga priča
2. Prije ručka odlučila napraviti kolač od dizanog tijesta, umijesila tijesto, ali sam se zeznila kod količine mlijeka (uzmite u obzir da je ovo prvi kolač koji radim, a peče se), no tijesto sse diglo i nakon ručka napravila sam buhtlice, no tu sam se opet zeznila jer nisam napravila na način na koji je napravila jedna sestra koja je jednom takav kolač donijela u Zajednicu, ja sam valjkom tijesto stanjila, a to se nije smjelo. No dobro svaki sam napunila svojim nadjevom (ili čokolada, tj. Kremino, ili marmelada ili med) i samo uzela krajeve i malo ih zgužvala kad sam ih skupila na vrhu. Stavila ih peći no morala sam u 15 h na bus na Ženski sastanak, no mama kaže da ih treba čekat pa kad su se ispekli u 15:30 brzo sam ugasila peć, otvorila pećnicu da se hladi i trkom na bus.
Dok sam u busu razmišljala hoću li danas vidjeti dečka jer ga nisam vidjela sinoć jer je slikao i baš dok sam pokušavala odmaknut misli od njega čitajući knjigu Jasena Boke "Zapisi iz kazališnog (su)mraka" on me zove. Dečko, a ne Jasen (Jasen čak i nema moj broj, za diplomski smo se dogovarali mailom), zove me da mi kaže da ćemo (ja, on, njegov prvi rođak i sestra) ići u kino gledati neki Tarantinov film koji počinje u 19:30. Deset minuti poslije me zove da nećemo ići danas nego sutra jer su za danas rasprodane karte.
Ovo mi je bio prvi put da sam bila na ženskom sastanku jer sam prije uvijek srijedom popodne imala faks tj. seminare u Lori. Došla tamo, u 19 manje 9 otišla na bus jer mi je mami sutra rođendan, a nemam (nisam još imala) bijeli papir i selotejp. To sam obavila i donijela kolač koji se ohladio i stvrdnuo, no lijepo je izgledao. Kako sam krajeve spojila na vrhu tako su se oni rascvjetali i izgledao je svaki kolač na procvjetalu ružu! To je rekla čak i Branka, radnica koja radi u našem restoranu kao pomoćni radnik u kuhinji.
Zatim sam zvala dečka da ga pitam hoćemo li se vidjeti i kada ćemo se vidjeti, no on mi je rekao da danas ništa nije slikao i da bi trebao nešto naslikat. A tako sam se veselila da ga vidim.... :-(
I zbog toga sam tužna...tim više što sam jučer napokon pročitala "Kronika o našem malom Mistu" od Miljenka Smoje i skoro se rasplakala....oči su mi se napunile suzam i samo mi je trebalo da sam sama, a ne u restoranu za stolom koji su koristili radnici i mi domaći...
Tim više što mi je 19-o godišnji brat reka da raj i pakao ne postoje, da će on ići u pakao, a ja zajedno s njim i da ću ići u neki 101 krug koji će se otvorit posebno za mene i da je on bio u paklu i da je u njemu svaki dan i tako dalje..., a rekli bi inglezi i amerikanci etc...
Dobra stvar je da je Branka za kolač rekla da je super, samo da nije smio dugo stajati nego sam ga trebala odmah izvaditi iz tepsije i staviti u neku posudu te prekriti folijom da ostane mekan. Druga dobra stvar je da sm od tuge za ljubljenim rekla sebi da ću baš danas napisati novi post na blogu. Imala sam namjeru napisati jedan dan iz kalendara, čak i dva, ali evo...potrošila sam svoje vrijeme opisujući svoj dan. Treća dobra stvar je da mi je profesorica Obiteljske pedagogije doc.Maja Ljubetić odgovorila na mail koji sam joj jučer poslala jer bi, nakon što 24.9.u 9:30 diplomiram trebala predati kopiju diplome, osobne podatke i kratak životopis u vrtić koji bi možda, naglašavam ovo možda, mene uzeo na hospitiranje u veljači. Iako mi je profesorica Batarelo Kokić jučer dala link portala Moj posao gdje ima opis životopisa jer nismo mogli ići na kavu koju smo dogovorile nego smo je odgodile za sljedeći utorak, kad sam došla kući ipak sam za svaki slučaj poslala Maji Ljubetić mail.
Ona mi je odgovorila da će mi rado pomoći i da dođem u Klerikat sutra ujutro, tj.danas, kada ona ima konzultacije.
Jesam ja ikad vama rekla da mi nedostaje fakultet i da volim sve svoje profesore? Ok, jednog baš i ne, zato jer je podvojena ličnost i tako uočljivo mene ignorira (barem je dok mi je tri semestra predava psihologiju).
Eto malo za promjenu....
Pozdrav dragi moji ljudovi....
Nastavak "tabule rase" u mojoj glavi....
Evo mene opet..... Iako mi se čini da imam neku ideju ipak ću nastavit sa "danima" iz kalendara (za više informacija pogledajte prijašnji post).
Dan 1.9. glasio je ovako:
Ovako govori GOSPODIN, tvoj otkupitelj, onaj koji te je oblikovao od utrobe: "Ja sam GOSPODIN koji sve činim; koji sam razapinjem nebesa; koji osobno zemlju rasprostirem."
Izaija 44,24
BOG GOVORI SVOJIM STVORENJIMA
Tko je stvorio zvijezde i sazviježđa što plove nebesima? Koji matematički genije je izračunao njihove putanje? Sa sigurnošću možemo odgovoriti: "Bog!" Brojni su mislioci tvrdili da je svemir nastao sam od sebe. Kad bismo tim osobama rekli da su naši ručni satovi također nastali bez urara, rekli bi nam da smo budale- i bili bi u pravu. Upravo to Biblija kaže za njih: "Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga' " (Psalam 14,1).
Slažemo se s uvjerenjem kralja Davida da "nebesa slavu Božju objavljuju i djelo ruku njegovih prikazuje svod nebeski" (Psalam 19,1). No Stvorenje nije jedino u čemu se Bog objavio. Bog je progovorio, a ono što je rekao zabilježeno je u Njegovoj Riječi, u Bibliji. U njoj nalazimo istinu o čovječanstvu- o njegovu podrijetlu, budućnosti i činjenici da je u Božjim očima grešno. No ta predivna knjiga, Biblija, također otkriva veliko spasenje koje Bog u svojoj ljubavi nudi grešnicima.
Nažalost, mnogi ljudi svoja vjerovanja radije temelje na praznovjerju, umjesto da poslušaju Božji glas koji im govori. Ako pak nisu praznovjerni, tada podliježu nevjeri i materijalizmu. Sve su to ponori koje čovjek treba izbjeći. Poslušaj Gospodinov glas, jer te On voli.
Ok, ovaj "dan" mi se učinio zanimljivim jer pokazuje u kakav je problem zapao ovaj naš svijet... Od postanka (opisano u Postanku, Biblija) čovjek griješi, no Bog uvijek nalazi one Njemu vjerne da vode narod i narod (Njegov izabrani-Izrael) se popravi(Abraham, Mojsije, Izak, Jakov,...), ali uvijek skrene s puta zato što đavao kruži kao ričući lav čekajući koga da proždere (čini mi se da je ovo rekao Pavao, ali ne mogu sad naći gdje).
Što vi kažete na ovo? Ostavite koji komentar.....
Pozdrav ostavljam
Ključne riječi: zaokupljenost, vrijeme, motivacija, svijet, teška vremena
Zbog moje zaokupljenosti pisanjem završnog rada nisam imala vremena, a i da sam imala nisam imala inspiracije, da napišem novi post. Sada sam ga prijavila i mirna sam do obrane, ali opet nemam neku određenu temu da pišem, iako čitam Bibliju svaki dan (počela sam je od početka, znači od Postanka pa dalje, i sad sam na Levitskom-dnevno pročitam 4-7 glava, zavisi), čitam Kruh naš svagdašnji i kalendar Dobro Sjeme.
Vrućine me ubijaju, klima isto, pa imam smanjenu motivaciju za išta osim za diplomski. Tako da bi vam mogla pisati o tome- tema mi je bila Mogućnosti scenske lutke u radu s djecom predškolske dobi-, ali pričekat ću da diplomiram, radi autorskih prava.
Znači....svakodnevno čitam Dobro Sjeme koje me oraspoloži za dobar dan i sačuvam neki ako mi se baš svidio. Evo sad će, dok ne dobijem inspiraciju, uslijediti serija dana izvučena iz Dobrog Sjemena:
Dan 20.8.:
"Jao onima koji zlo nazivaju dobrom, a dobro zlom; koji tamu svjetlošću proglašavaju, a svjetlost tamom...."
Izaija 5,20
Načela na kojima je do sada počivalo ljudsko društvo, naše takozvane "moralne vrijednosti", danas sve više i više dolaze u pitanje. Poimanje obitelji, vjere, ljubavi prema domovini, autoriteta pa čak i stida, ljubavi prema bližnjemu, iskrenosti i poštenja, više ne vrijede mnogo. Neki društveni krugovi više uopće ne mare za načela dobra i zla.
Što se krije iza te pobune protiv morala? Uznositost i sebičnost, koje vladaju ljudskim srcem otkada je grijeh ušao u svijet. Jedino što važi sam "ja! Govori nam se da trebamo razvijati svoju osobnost i zbaciti okove koji nas sprečavaju da uživamo u svemu što nam život nudi. Svatko brani svoje stavove, ustrajava na svojim pravima te često zaboravlja svoje životne dužnosti i obveze.
No jedna odlika još se uvijek odupire toj poplavi: ljubav. Ljubav znači davanje i dijeljenje (čak i samoga sebe ako treba), a ne zahtijevanje: ona je samoodricanje umjesto samopotvrđivanja. Istinska ljubav, koja izvire od Boga, jedina je stvarna i trajna vrijednost sučeljenja požudi za moć, koja se danas toliko cijeni.
Vrhunski primjer takve ljubavi nalazimo u Isusu Kristu, koji je žrtvovao sebe za grešnike. "Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život" (1. Ivanova 3, 16). "Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni" (Ivan 3, 16).
Evo ovaj mi se dan "ulizi u pamet" kako bi rekao Marulić i htjela sam ga podijeliti s vama. Razmislite malo o svojim životima, jeli trčite za novcem?, ignorirate prijatelje?, vlastitu djecu kad vas trebaju?, jeli radite puno radno vrijeme, vaš suprug/a isto, a djecu ostavljate babysitericama, vlastitoj starijoj djeci? Kakav odgoj vlastitom djetetu pružate ako ste deklarirani Krščanin? Kako se ponašate prema bližnjemu? Onoj starici u susjedstvu koju vidite da svaki dan kopa po smeću tražeći boce da uspije kupiti kruh?
...
Ovo su teška vremena....
Pozdrav ostavljam...
Moje krštenje
U Krščanskom svijetu krštenjem objavljuješ da pripadaš Kristu i da si umro zajedno s Njim, imaš novi, vječni, život u Njegovom Kraljevstvu....
No....htjela bi vas pitat što dijete od kojih 3, 6 ili 8 mjeseci zna o tome? Ok u srednjem vijeku, a i nedavno (s obzirom što smatrate pod tim terminom- "nedavno")djeca su umirala od bolesti ili kakvih komplikacija koje su nastale pri porodu pa se išlo za tim da ga se krsti odmah (2,3,5 dana poslije). kad se sjetim toga sjetim se i Leonarda da Vincia koji se isto tako krstio....
Ja sam rođena, krštena i odrasla u katoličkoj obitelji, dakle živjela sam svjetovnim životom, griješeći i uopće ne osijećajući grižnju savjesti zbog toga što sam nekome nešto slagala, što sam znala ogovarati, dakle što sam živjela kao cura u pubertetu....
Opet mi nije jasno zašto u današnjem svijetu dijete koje je zdravo, koje ima sve potrebno da izraste u kompetentnu osobu (ovdje se ne mješam u različite stilove odgoja od kojih neki i nisu za pohvalit), se krsti kao dojenče? Pa Gospodin Isus, Onaj koji je sišao s nebesa da bi dao svoj život mjesto nas sviju, nas grešnih ljudi, se nije krstio kao dojenče. Kao što sam na početku ovoga posta rekla, krstiš se tek kad svjesno prihvatiš Isusa za svog Gospodina, pitam se zašto ne radimo ono što je Gospodin napravio. On se krstio tek kao odrastao čovjek....
Ok, dobro, postoji tradicija...... Kao što mene moja teta napada da sam napustila tradiciju, a mama da je vrijeđam jer da je ona mene odgojila u katoličkoj vjeri (dobro je odgojila me u katoličkoj vjeri gdje mogu psovat, lagat, nijekat Boga, gdje me uče-u crkvi-da je Isus samo Sin, a da je Marija Majka Božja,....) i da je vrijeđam što nisam više Katolik.
Ali Isus je rekao da ćemo mi trpit u Njegovo ime i da nemožemo očekivat da će nam život u ovome svijetu gdje vlada Sotona, ići kao med i mlijeko.
Kad sam upoznala Gospodina, prošle godine, i predala mu svu sebe, razmišljala sam da se krstim... Bilo je nešto govora kad zatopli pa u more, ali onda su 2 cure koje su zaslužne što sam otkrila Istinu otišle u Ameriku poslovno, pa sam čekala da se one vrate, ali onda prije 2 tjedna kad smo išli na Šoltu sam čula da se jedna Austrijanka isto misli krstit pa da bude taj dan, pa nije, pa je sve čekalo, dok prošlu nedjelju jedan starješina nije čuo (slučajno sam to spomenula)da sam se mislila krstit, pa se opet sve nekako razmišljalo da se opet ode na Šoltu, pa neki ne moglu, livo-desno i u petak mi je dečko rekao da mu je starješina (jedan od) rekao da ćemo ići na Marjan.
Kad je trebalo početi slavljenje u našoj Crkvi začudila sam se jer se prostorija cijela napunila, došli su Njemci, Austrijanci, furešti Hrvati koji su došli na ljetovanje, a nas Hrvata i onih koji žive u Hrvatskoj nije bilo baš puno... jer se neki još nisu vratili s posjeta obiteljima u Slavoniji, Austriji, Americi....
I za nefalit prije početka slavljenja od jedne žene sam čula da bi trebala reći svoje svjedočanstvo prije nego se krstim. A ono mene panika hvata, ništa se nisam pripremila, nemam pojma.... Lipo mi je ta sestra rekla da samo kažem kako sam upoznala Krista, kako sam došla do njega, još mi je rekla da mogu ispričati svoj život, starješina mi je rekao da kažem sve u 5 rečenica, pa nisam znala....
No dok je trajala propovjed smirila sam se, zahvalila Gospodinu i zamolila ga da me vodi....
Na kraju propovjedi izašla sam i kraj jedne sestre koja je prevodila na njemački počela govorit svoju priču.....od mog svjetovnog života, prometne, pa pitanja zašto postojim, zašto sam preživjela, pa završetka srednje, upisa na faks, kako sam u kantini našla (slučajno) papirić (više letak) s rasporedom kada je astronaut Charles na Ekonomiji, pa kako sam otišla tamo, kako sam se oduševila, kako su cure iz Studentskog Đira davale planere i pozivale na sastanak, kako sam otišla, shvatila da je Bog suveren, kako sam prvi put čula Evanđelje, prihvatila Krista, došla u Crkvu i kako sam sretna, nema više depresije, kako želim ljudima reći da sam Krščanin, kako želim živjeti životom ispunjenim ljubavlju, dobrotom, srećom, ispunjena Božjom milošću...... To je trajalo kojih 10 minuta i bilo je rećeno u 30 rečenica, a ne u 5. No na kraju mi je dečko rekao da sam ga lagala, da sam se pripremila, da je bilo odlično i da nisam odmah rekla kako sam prihvatila Krista, nego na kraju, kao da sam čekala trenutak kada ću upast sa tom rečenicom.... A u stvari i nisam rekla tu rečenicu nego iz priče je postalo jasno kada je nastupio trenutak moga obraćenja, iako sam rekla datum.... Plus što su mi i ostali upadali da mi je super svjedočanstvo i da sam ga super ispričala.....
Eto to je to.....ja sam krštena na Marjanu s braćom i sestrama iz Hrvatske, Njemačke i Austrije....
Dragi moji neka vas Suvereni Gospodar svega blagoslovi i dade vam mir, sreću i trenutak kada ćete spoznati Njegovu veličinu i Neiscrpnu Ljubav koju ima za vas, svakog pojedinog čovjeka......
Mir s vama.....
O prolaznoj ljubavi prema "zvijezdi"....
U vrijeme prije nego sam upoznala Krista, točnije u vrijeme prije nego sam upisala fakultet, Tin Ujević mi je bio najdraži pjesnik.
Znala sam dosta njegovih pjesama, a najdraža mi je bila Svakidašnja jadikovka. Znala sam je u sobi recitirat glumeći izrazima lica osjećaje bespomoćnosti i depresije.
Naravno to mi i nije bilo teško s obzirom da sam bila u depresiji, a obožavam kazalište i glumu....(šteta što mi je dotični R.K. rekao da se teško upisuje na Akademiju dramskih umjetnosti i što su mi kući rekli da nema šanse da upadnem zato što imam njemački naglasak-a nikad nisam bila u Njemačkoj....žalosno).
Roberta Kurbašu sam prvi put vidjela 2002.godine u predstavi Gospoda Glembajevi od Miroslava Krleže. Bio je tako bezobrazno zgodan u odijelu s jednom kraćom nogom (imao je platformu) !!! Imao je i dugu kosu, loknice i još tijekom predstave Milka me zezala da ću se odmah zaljubiti u njega, jer 1.ima dugu kosu, 2.glumac je, 3.zgodan je.
Naravno trajalo je to danima još u školi....kad mi je donijela neki članak iz Slobodne u kojoj je on u nekoj suknji golog torza bilo je gotovo.....mala Tamara se zaljubila u Roberta....
Neko vrijeme nisam ništa čula o njemu, dogodila mi se prometna, malo sam glavom razbila šoferšajbu, bila u toplicama itd.i nije me više nitko zezao za R.K. Mjenjala sam razred, dečko me ostavio, svi su me zaboravili, razmišljala sam o samoubojstvu (shvatila sam da bi bilo najbolje popit tablete jer mi je to najlakše, jer sam bila na terapijama pa...)....
Jednog jutra mama mi je upala u sobu s viješću da je Ilija (jedan gost što dolazi u nas svako ljeto) Robertov stric i da je Robert iz Žrnovnice! Bila sam hepi samo tako! Možda mi je to rekla jer je to jutro Ante (Robertov otac) bio kod nas ili je s tatom pričala o Anti...neznam, ali nije ni važno. Robert živi u Žrnovnici i znam mu strica!!!!
Jednog dana sam bila kod tete u Splitu (25.7.2005.) i điravali smo gradom dok sam joj pričala o Robertu. Svratili smo do kazališta gdje sam išla pitati u kojoj sljedećoj predstavi glumi, a službenica mi je rekla da je večeras na Carrarini poljani.
Otišla sam tamo, čekala da se pojavi i upoznala se s njime. Bio je već odjeven u kostim (crni) i našminkan (crveno-bijelo lice). U rukavicama (imao je bijele medicinske, za predstavu) smo se rukovali, a ja sam ostala tamo pogledati predstavu (znam da nije bilo u redu jer nisam kupila kartu, a moja teta nije htjela ostat pa me ostavila samu).
Poslije predstave smo se slikali i ja sam išla doma, (neću vam ni govorit da sam bila i na 2 reprize).
Kako je vrime prolazilo po stricu mi je poslao e-mail adresu, nekoliko autograma i posveta. Iako mi je poslao e-mail adresu odgovorio mi je samo 2 puta i to, kako bi rekla, nezainteresirano i kao da sam "samo jedna obožavateljica, neš ti", no zašto mi je onda slao e-mail adresu, jer kao da je očekivao da mu se javim.... Pitam se jeli tako svim obožavateljima/cama daje svoju e-mail adresu? Da tako širi auru zvijezde oko sebe?
Stvorila se neka odbojnost prema njemu, iako on nije ništa krivo napravio..., ali osjećala sam se povrijeđeno....
Tamo negdje u svibnju ili možda lipnju ove godine bila sam na predavanju Lutkarstva i scenske kulture kod profesora Boke (zamolila ga mogu li dolazit, on reka da mogu i tako je počelo-a uzela sam kod njega i diplomski jer obožavam kazalište svake vrste-što vjerojatno i pretpostavljate kada je započela ta ljubav prema toj vrsti umjetnosti, glumi) i mlađe kolegice su pitale profesora (na njegovo pitanje koga da im dovede od glumaca splitskog HNK-naravno nakon što odgledaju neku predstavu u kojoj on glumi) može li im dovesti Kurbašu,a on je rekao da je R.K. ostavio splitski HNK i da se prebacio u Zagreb. Kad sam ja bila 2.godina moje kolegice i ja smo gledale onu predstavu s Ilijom Zovkom-Francuzica.
Bio je, evo što se događa kada pišeš post 2 dana, 2.8. na omiškom starom groblju R.K. u predstavi "Ispit savjesti" gdje je govorio tekstove Tina Ujevića (njegova razmišljanja), prije njega je bio koncert Vedrana Arkusa koji me oduševio!
Za ne falit R.K. me se sjetio, ali tek kad sam mu spomenila predstavu na kojoj smo se upoznali. Prvo me blido gleda kad sam mu davala ruku, pa mi je bilo krivo obraćat mu se s ti, jer mi je tako prije 4 godine reka, nego sam lipo mišala i ti i vi. Očaj.
Samo sam htjela vidjet jeli me se sjeća, ispada da ne, i reć mu da je Joško (od njegova strica Ilije sin jučer, tj. 1.8., doša i da ga taj dan nisam uhvatila da mu kažem da Robert ima u Omišu predstavu(možda bi čak i došao).
Na kraju ga je netko zvao, pa sam se pozdravila, a on mi je viknuo: "Ajde Tamara bok i pozdravi Joška!".
Eto ti ga na....nakon 4 godine sam ga vidila i nisam osjetila ama baš ništa... Još zna glumit, to znam (nebi ga zvali na TV-iako na Tv-u može glumit bilo `ko, kazalište je već stvar da moraš znat glumit jer nema bezbrojnoj ponavljanja scena dok ne napraviš kako triba pa da se to ubaci u film), ali nisam ga čak ni prepoznala kad sam ga tek vidila jer je radio nešto tamo, namještao svjetla okolo, tek kad sam M.J. Damirovu mamu pitala jeli to on rekla je da je, da su se mimoišli i da ju je pogledao.
Ono prije 6 godina je bila prolazna dječja zaljubljenost, isto kao da se sad zaljubite u Johnny Deppa ili Jared Leta. Glupost.....
Da mi sad upadne R.K. da bi htio biti moj dečko rekla bi da nema šanse, nema teorije, jer ja imam osobu koju volim i koja je odgovor na jednu moju molitvu (da bude slikar, kipar, fotograf, glumac-iako nije glumac nego oponaša tako predobro da bi moga glumit i na filmovima i davati glasove u crtićima-plus šta svira gitaru), ima oči kao i ja, predobar je, prezgodan i ono što je najvažnije Krščanin je, idemo zajedno u Zajednicu i živimo čistim životom sve dok se ne vjenčamo.
Šta tu može neki glumac Robert? Nije on ni vrijedan toga šta sam ga spomenila u ovom postu, ja znam da mi nijedna "zvijezda" nemože pružit ono što sada imam.....čovjeka koga volim i koji mene voli!
Pozdrav kolege blogeri! Neka vam Gospodin osvjetljeva put kud god krenili...
na Šolti...
Jučer sam prvi put bila na Šolti, a ujedno i prvi put na drugom otoku... Dosada sam 4 puta bila na Braču i to: 1 put, u drugom osnovne s razredom čega se ne sjećam, u Postirima, a u svibnju 2005, ožujku 2009 i svibnju 2009. u Supetru. Jučer sam sa Zajednicom išla u Rogač na Šolti u posjet braći i sestrama iz Austrije koji su na ljetovanju 2 tjedna.
Ostala sam iznenađena! Prije sam mislila da je Supetar ljepota koje se ne mogu nagledat, tišina bez prometa kakav je na državnoj cesti D 8 gdje ja živim, ali ovo je još veća ljepota! Kamenje je tako super, pejzaž, uvala gdje smo se kupali....ma prekrasno!
Na putu u Split trajektom, gledala sam ljepotu smiraja dana, zalaz, igre bojama na morskoj površini i preporodila sam se!
Gospodin nam je dao oko da vidimo ljepotu stvari koje je On stvorio, stvorio je boje koje pozitivno utječu na naše zdravlje, naš organizam, no mi to ne vidimo... samo prolazimo, a da se i ne osvrnemo i pogledamo veličinu Božjeg stvaranja...
Pozdrav ostavljam...
Stihovi iz Emaus biblijskog dopismog tečaja, Pouka 1
"Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa."
Izreke 29,1
"Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca- onih koji me mrze- na djeci do trećeg i četvrtog koljena."
Izlazazak 20,4-5 (2.Mojsijeva 4-5)
"Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje."
Izreke 29,25
"Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima."
Jošua 1,8
"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l` vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna."
Izaija 1,18
"Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi."
Jošua 24,15
"Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati."
Izaija 8,20
"Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti."
Izreke 27,1
Dajte vi svoja mišljenja o ovim stihovima.... Kako ih doživljavate? Na koga se odnose, što znače....
Ugodan pozdrav
P.S. Ili su me svi zaboravili, ili me ignoriraju ili sam teška za Katolike....neznam zašto mi ne ostavljaju komentare.... Svaka čast kolegi blogeru Blade 777!
Ono što mi nikad nije bilo jasno je....
I. ....zašto bulimičari na mom faksu uvijek rigaju u lavandin, a ne u WC školjku? Dogodilo mi se to jednom (bila sam 4 semestar) na faksu u Radovanovoj 13 (Filozofski). Bila sam na seminaru iz informatike asistenta Tome Rončevića. Na prvom katu sam otišla u WC i skoro se i sama izrigala kad sam vidila "to" u lavandinu. Drugi put se to dogodilo (V.semestar) na mom faksu u Teslinoj 13 (pmf, učiteljski, predškolski) kad sam u "donjem" wc-u (kraj fotokopirnice, prvi međukat) vidila da je cijeli lavandin izrigan. Ja stvarno ne kužim zašto to ne rade u wc-školjci? Nemam ja ništa protiv njih, dapače i sama sam razmišljala o tome (kad sam vidila da nikako ne mogu povraćat okrenila sam se anoreksiji), sada kada imam vječni život to mi ne pada na pamet (iako sam se udebljala kad sam vidjela slike s mature 2006-te i kad sam vidila kako užasno ružno izgledam (kao kostur kojem su obukli kožu-bez prsa, upijena lica (profesor Cota bi u 4.srednje svaku srijedu kad bi imali prvi sat povijest umjetnosti sjeo za svoj stol i izdužio dlanom kožu svoga lica time pokazujući kako sam mršava-sjedila sam u prvoj klupi odmah ispred njega kao pravi obožavatelj povijesti umjetnosti)-izgledala sam očajno).
I zato bi rekla svim bulimičarkama i bulimičarima da to nije zdravo i da imaju problem što ih je svijet odgojio da trebaju biti mršavi kao manekenke ili cure iz Top modela. A muški ( i to dobra većina mojih poznanika u dobi od 25-39) kažu da nikad nebi za ženu uzeli neku mršavu curu koju ne mogu nigdje uhvatit, da ih privlači samo trenutno na pogled, odnosno da nikad nebi duže hodali s nekom anorektičnom curom).
II....zašto Katolici(moja mama, teta, radnica u kuhinji), ok neki Katolici misle, tj. sigurni su u to da je Isus Krist Sin, a ne Bog? Ok da je to samo njihovo mišljenje, ali ispada da ih tako uče u crkvama! I to Katolički svećenici!!! A lijepo u Bibliji piše, i to na više mjesta, da je Isus Bog. Ako vi, dragi čitatelji, mislite da je Isus Krist SAMO Sin, molim vas počmite čitat evanđelja...
III...zašto Katolici (već spomenuti) misle da se trebamo klanjeti Gospi? Ona je žena i ništa više. Moja mama je preksinoć mene napala da sam ja rekla da je Marija niko i ništa, što naravno nije istina.... Ja sam njoj ljepo rekla da je Marija žena, samo Isusova majka. Onda je ona meni rekla da onda, ako je ona žena, Isus nije Bog. Onda sam joj išla objašnjavat, kao malom djetetu, da Isus NIJE začet sexom nego da ju je "obasjao" Duh Sveti.... Naravno teško je Katolicima skužit kako djevica može začet preko Duha Svetoga. I to isto Duh Sveti je isto Bog. Ona ne razumije(valjda nikad nije naučila) da je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti JEDNA osoba. Zato se i kaže trojedinstvo (ovo nije teška matematika, čak i dijete može razumijet), a trojedinstvo znači tri u jedan, da ponovim TRI u JEDAN. Znači Otac, Sin i Duh Sveti su jedna osoba.
IV....zašto moji roditelji i teta( s majčine strane) mene napadaju zato što sam "prešla u drugu vjeru" i zato što sam napustila tradiciju (je lipa je nema šta), dok mojoj sestri koja je ateista već desetljeće (i ima istetoviranog Lucifera) i bratu koji vrijeđa Boga i ne ide u crkvu, ništa ne govore? Ja njoj lipo govorim da sam ja krščanin kao i ona samo što nisam Katolik. Ona me pita: "Pa šta si onda?"
-"Krščanka"
-"Je, ali šta?"
ponovim:"Krščanin."
-"Ne možeš bit samo to!"
-"Mogu."
I onda se posvađamo, tj. ona se dere i govori da je VRIJEĐAM jer me ona odgojila u Katoličkoj vjeri, ja njoj upadnem da je lipa vjera kao njezin muž psuje i to Boga, laže, izmišlja lovačke...., a i ona psuje (ne Boga), ali izgovara Božje ime uzalud i lupa se u prsa za svaku glupost.
Ja to ne mogu razumjet! Ok, moje dijete će odrast i krstit se tek kad samo odluči svojim umom prihvatit Krista, jer više ne postoji mogućnost da dijete umre čim se rodi (kao što je postojalo u srednjem vijeku), a ako umre umrijet će u rodilištu, ali i da je kršteno što mu vrijedi? Osoba ide u vječni život tek kad prihvati svjesno i umno Isusa Krista za svog Gospodara jer o tome cijeli Novi Zavjet govori: "Tko ima Sina ima život, a tko nema Sina, nema života!".
Ljudi, gospodo, gospođe, mladići i djevojke molim vas čitajte Bibliju jer ja sam napustila Katoličku vjeru kad sam vidjela kolika je to LAŽ i koliko su stvari u suprotnosti onome što Božja Riječ, Riječ Života ili Radosna Vijest kažu....
P.S. I opet ne mogu shvatit ni razumijet zašto djevojke na mom fakultetu povraćaju u lavandin, a ne u WC školjku.....
Ostanite mi dobro! Otvorite vrata Isusu....
"Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i ona sa mnom. Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju." (Otkrivenje 4;19b-21)
Isus nam poručuje: "Tko je žedan, neka dođe;tko želi, neka "badava" uzme "vode života"!" (Otkrivenje 22:17b)
Dobro sjeme i nevjerni Katolici
Stvari kojih ću se dotaknuti su iz kalendara "Dobro sjeme" u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).
Svaki dan čitam tekst određen za taj datum i ostanem paf jer toliko, nazovi vjernika radi stvari koje se protive Božjoj Riječi.
Tako npr. 11.lipnja bio je ovaj stih:
"Svi su oni bili jednodušno ustrajni u molitvi i zaklinjanju zajedno sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom."
(Djela 1,14)
tekst uz ovaj stih je sljedeći:
"Uz Mariju, Isusovu majku, ovdje nalazimo još neke žene. Nju neki ljudi nazivaju "Majkom Božjom". Odakle im opravdanje za takvu titulu? Možemo uzeti u ruke bilo koji dostupan prijevod Biblije- i nigdje nećemo pronaći takav naziv. Kako bi Bog i mogao imati majku? Kad bi je imao, tada ne bi bio Bog. No Gospodin Isus je, kao utjelovljeni Čovjek, imao majku. Svugdje u Svetom pismu naziva je se "Isusovom majkom" ili "majkom Gospodinovom".
Uvijek je preporučljivo držati se naziva kojima se služi Sveto pismo i biti osobito oprezan u pogledu nečega što se u njemu izričito ne tvrdi. Marija je svakako bila osobito povlaštena i blagoslovljena među ženama Izraela, jer je bila izabrana da na svijet donese Mesiju. No, usprkos tome, nikada nije postala ništa više od onoga što je sama rekla anđelu Gabrijelu kad joj je navijestio Isusovo rođenje:"Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po riječi tvojoj!" (Luka 1,38).- Ona nije bila božanstvo!
U današnjem retku iz Djela apostolskih o Mariji čitamo posljednji put u Bibliji. Osobitu pozornost obratite na njezino držanje. Ponizno je i u molitvi, zajedno s učenicima i drugim ženama, iščekivala dar Duha Svetoga. To je u Bibliji posljednje izvješće o Mariji. Nakon toga ona potpuno nestaje iz našeg videokruga.
Marija nema ulogu u našem otkupljenju. Ni jednom nije spomenuta u poslanicama Novog zavjeta. Ne ostavlja li je njezino posljednje spominjanje u Svetom pismu kao primjer poniznosti svim kršćanima?"
Što ćete sada? Vi svećenici i vjernici? Zaljubljenici u Mariju?
Znam da na KBF-u uče teologe da se spašavaš po djelima, a ne po milosti, iako Biblija striktno navodi da se spašavaš vjerom u Isusa Krista i vjerom da je on umro na križu da bi očistio tebe od grijeha... Znam da ovo uče jer svećenici to govore vjernicima na propovijedi i onda oni žive u tom uvjerenju i misle da mogu psovat, klevetat druge i mirno uplatit sto kuna, sto eura, tisuću kuna crkvi za radove, svaku nedjelju davati par kuna za lemozinu i oni će u Raj, to misle.... Ali `judi moji....to je žalosno, to je tužno, da mi se najradije plače zbog toga.....toliko izgubljenih duša...
Dana 14. lipnja bilo je ovo:
"Ali kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se počnu izrugivati, drugi pak rekoše: "O tome ćemo te slušati drugi put." I tako Pavao ode od njih. No neki su pristali uz njega i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara, i drugi s njima."
(Djela 17,32-34)
Teks uz ove stihove je sljedeći:
"Misli o djelima apostolskim (106)
Čovjek kojega je Bog predodredio da sudi svemu svijetu, Isus Krist, ustao je od mrtvih nakon što je pretrpio smrt. Njegovo uskrsnuće je dokaz da će mu Bog povjeriti službu Suca (vidi 31.redak). Misao o uskrsnuću Atenjanima je bilo nešto novo; neki su se podrugljivo smijali Pavlu, dok su ga drugi htjeli ponovno čuti kako priča o tome. Zbog njihova podsmjeha propovijed nije bila učinkovita za prvu od te dvije skupine, dok su drugi, poput Feliksa (iz Djela 24,25), propustili iskoristiti prigodu za spasenje koja im se u tome trenutku pružala.
Onaj tko ne prihvati ponuđeno spasenje, dovodi se u opasnost da mu se ne pruži druga prigoda. Nikada više nismo čuli ni za Feliksa ni za te Atenjane. Svi su oni imali prigodu učiniti nešto kad su čuli riječ Evanđelja, no nisu ga shvatili ozbiljno. Stoga Božja riječ sve one koji ne pripadaju Bogu opominje: "Danas ako glas mu čujete, ne otvrdnite srca svoja" (Hebrejima 4,7).
Usprkos tome, Pavlovo propovijedanje nije ostalo bez ploda: nekoliko mu se osoba pridružilo i prihvatilo vjeru.
(Nastavlja se iduće nedjelje.)"
Dragi moji...koliko su vaša srca otvrdnula? Koliko ljudi danas se ismijava "toj vjeri"? Mogu iz iskustva priznat da sam i ja bila jedna takva do prije 2 godine, moja sestra je takva već desetak godina, brat isto.
Kod mene je to bilo zbog neznanja zašto ljudi idu u crkvu, svaku nedjelju rade isto, svećenik melje nešto šta ga ne mogu skužit, što ga mogu samo odrasli rszumit, kao da mi djeca(ok više nisam) ništa ne tribamo skužit.
Demantirala sam to sve jer ljudi su ko fol išli svaku nedjelju u crkvu s time da bi stariji (djedovi plus moj otac koji ima 60 godina i još nije djed, ali ako bude Božje milosti mogao bi postat za godinu dana- oprosti Ve ali želja je jača od razuma) bili ispred crkve i tamo su pričali i dimili cigarete. Ljudi koji su bili u crkvi su se izjašnjavali katolicima (namjerno pišem malim slovom jer neznam jeli trebam velikim), ali su psovali van crkve (što uključuje moju mamu, brata koji od krizme ne ide u crkvu osim za Božić i Uskrs kao i masa drugih mladih ljudi-srednjo i osnovnoškolaca).
Kad sam u nedjelju, 14.6. opet bila kod tete (bila sam i u ponedjeljak, 8.6. kada sam bila razdražljiva i pukla sam-čitaj zapsovala, ali ne nju nego općenito) opet me počela "osuđivat" da sam odbacila vjeru svojih roditelja(katoličanstvo), da sam odbacila tradiciju (a lipe li ti tradicije....) zbog te moje skupine. Čak me i mama "osuđuje" da nemam poštovanja prema njoj jer me ona odgojila u vjeri(ja sam Katolik od dana kad su me krstili(imala sam 1.godinu i nisam imala blage veze o ničemu , a kamoli da sam postala dijete Božje). Uvijek kada joj kažem da nisam živila kao krščanin, da nisam razumila to ništa, da sam se nanovo rodila jer je Duh Sveti u meni ona završava razgovor i kaže da me ne želi slušat. Jednom ću joj tako reći da ću se ubit i baš me zanima oće li to čuti.....
U nedjelju je teta bez da sam joj išta počekla govorit, ma nisam ni zucnila počela je govorit kako je znanost napredna, kako u Bibliji puno toga ne piše, kako je Biblija zastarjela, "davno napisana"(a ona je Katolik, ponosna na svoju vjeru, trudi se ići na misu svaku nedjelju, odgaja djecu da poštuju druge, ne psuju (i doista nisam ih još čula da su zapsovala, a četvero je djece) i da su znanstvenici našli grob Isusa Krista i kosti u njemu, ali da grob nije prvotni u koji su kosti bile položene... Ja sam joj rekla da nije valjda da vjeruje to, a ona "Ne, ne, ja kažem šta je znanost otkrila.", ja sam joj rekla da ja u to ne virujem, da zašto je ona Katolik a vjeruje da su kosti pronađene? Zar nije onda cijelo Krščanstvo u zabludi, jer se naše spasenje zasniva na vjeri u Kristovo uskrsnuće, ako su pronađene kosti.
"Nemožeš odbivat znanost, znanost puno više zna od nas!"- i onda je ona pukla, poživčanila, digla glas i to ne volim jer me podsjeća na njenu sestru, moju mamu, koja diže glas i dere se, a ja govorim pinku glasnijim (naglašavam neke riječi) i ja se odma derem. Lipo sam joj rekla: "Hvala ti na ručku, nemoj se živcirat, iden ja ća, bok." i otišla.....
danas je pisalo ovo (danas je 22.6.):
"Kristovo evanđelje...je sila Božja za spasenje...
Primivši riječ poruke Božje, koju ste čuli od nas, primiste je ne kao riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest: riječ Božju."
(Rimljanima 1,16; 1.Solunjanima 2,13)
A tekst koji slijedi ove navode slijedi sada:
""Trebao bi ići ukorak s vremenom." Često znamo čuti tu opasku kad se netko, primjerice, odbija prepustiti bujici nemorala koja odnosi mnoge od naših suvremenika. To je izgovor za odustajanje od načela koja su sve dosad sprečavala krajnji porast zla.
Kakav nam je primjer tijekom svog života pružio Isus Krist? Da je On živio u skladu s vremenom, tada Njegov život zacijelo ne bi završio djelom okajanja na Golgoti. Umjesto da se suprostavlja idejama svoga doba, On bi ih prihvatio. Umjesto da naglašava čovjekovu nemogućnost da ugodi Bogu, naučavao bi da su naši vlastiti napori dovoljni da zadobijemo Božju naklonost. Bio bi poput nas i ne bi nas privlačio k sebi, na razinu Božjeg svjetla i ljubavi.
Evanđelje nije zastarjelo. Vrijednosti koje ono iznosi, Bog kojega otkriva i spasenje koje besplatno nudi, sve to potrebama čovjeka dvadeset prvoga stoljeća odgovara kao što je odgovaralo i na početku krščanskog doba. Je li svaki od naših čitatelja prihvatio tu nadasve važnu vijest? Poznaju li svi mir, sreću i jamstvo u sigurnu budućnost u vječnosti? - "Danas ako glas mu čujete, ne otvrdnite srca svoja!" (Hebrejima 4,7)."
Ponovno se pojavljuje "ne otvrdnite srca svoja" (Hebrejima 4,7), mi vjernici doista nebi smjeli dopustiti da nam otvrdnu srca prema bližnjemu, rodbini, braći, jer nas to sve udaljava. U 4 glavi Hebreja pisac poslanice govori kako opet Bog određuje jedan dan, "neko danas", za svršetak, ali On želi nas sve u svom kraljevstvu, ali ako odgađamo dan kada ćemu mu se predati, možda bude kasno, možda dan već dođe i neće ti čovječe koristit kada se Bogu opravdavaš "a baš sam mislio doći k tebi...", zato sada kada je još vrijeme pradajmo mu se!
"Treba nam se, dakle, braćo bojati da se slučajno kome od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio. I mi smo, sigurno, primili Radosnu vijest kao i oni. Ali njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nisu pridružili onima koji su je s vjerom čuli. "U počinak", naime, "ulazimo mi", vjernici, prema onome što je rekao: "Tako se zakleh u srdžbi svojoj: Ne, neće ući u počinak moj!"
...
ponovo Bog određuje jedan dan- neko "danas"- kad u Davidu, nakon toliko vremena, veli kako je (gore) rečeno: "Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!" Zbilja, da ih je Jozua uveo u počinak, ne bi poslije toga Bog govorio o drugom danu. Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak. Jer tko je "ušao u počinak njegov", i sam je #počinuo od djela svojih", kao i Bog od svojih. Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha!"
(Hebrejima 4,1-3;7-11)
mojoj kćerki/sinu
Dijete moje.
Ti me možda ne poznaješ, međutim ja znam sve o tebi. Psalam 139:1
Znam kad sjedneš i kad ustaneš. Psalam 139:2
Poznati su mi svi tvoji putevi. Psalam 139:3
Čak znam broj vlasi na tvojoj glavi. Matej 10:29, 30
Stvoren si na moju sliku. Postanak 1:27
U meni živiš, krećeš se i postojiš. Djela apostolska 17:28
Jer si ti moj rod. Djela apostolska 17:28
Poznavao sam te čak i prije nego što si začet. Jeremija 1:5
Izabrao sam te kad sam planirao stvaranje. Efežanima 1:11, 12
Ti nisi bio greška, jer su svi tvoji dani zapisani u mojoj knjizi. Psalam 139:15, 16
Ja sam odredio točno vrijeme tvog rođenja i mjesto gdje ćeš živjeti. Djela apostolska 17:26
Ti si divno sazdan. Psalam 139:14
Ja sam te satkao u utrobi tvoje majke. Psalam 139:13
Ja sam te porodio na dan tvog rođenja. Psalam 71,6
Mene su pogrešno predstavili oni koji me ne poznaju. Ivan 8:41-44
Ja nisam udaljen niti ljut, nego potpuni izražaj ljubavi. 1 Ivanova 4:16
I moja je želja da ti poklonim svoju ljubav. 1 Ivanova 3:1
Pružam ti više nego što će to ikada moći tvoj zemaljski otac. Matej 7:11
Jer sam ja savršeni Otac. Matej 5:48
Svaki dobar dar koji dobijaš dolazi iz moje ruke. Jakovljeva 1:17
Jer se ja brinem za tebe i ja zadovoljavam sve tvoje potrebe. Matej 6:31-33
Moj plan za tvoju budućnost uvijek je pun nade. Jeremija 29:11
Zato što te volim vječnom ljubavlju. Jeremija 31:3
Moja su razmišljanja o tebi nebrojena kao pijesak na obali morskoj. Psalam 139:17-18
Nad tobom se radujem pun veselja i pjesme. Sefanija 3:17
Nikad ti neću prestati činiti dobro. Jeremija 32:40
Jer si ti moja dragocjena svojina. Izlazak 19:5
Želim te utvrditi cijelim srcem i dušom svojom. Jeremija 32:41
I želim ti pokazati velike i divne stvari. Jeremija 33:3
Ako me potražiš cijelim srcem, naći ćeš me. POnovljeni zakon 4:29
Raduj se u meni i dat ću ti sve što ti srce želi. Psalam 37:4
Jer ja sam taj koji proizvodi u tebi te želje. Filipljanima 2:13
U stanju sam učiniti za tebe mnogo više nego što ti možeš zamisliti. Efežanima 3:20
Jer sam ja taj koji te najviše ohrabruje. 2 Solunjanima2:16,17
Također sam i Otac koji te tješi u svim tvojim teškoćama. 2 Korinćanima 1:3-4
Kad si slomljena srca, ja sam ti blizu. Psalam 34:18
Kao što pastir nosi janje, tako ja tebe nosim blizu svog srca. Izaija 40:11
Jednog dana izbrisat ću svaku suzu s tvog lica. Otkrivenje 21:3-4
I uzet ću sve boli koje si pretrpio na ovoj zemlji. Otkrivenje 21:3-4
Ja sam tvoj Otac i volim te čak isto toliko koliko sam volio svog sina, Isusa. Ivan17:23
Jer u Isusu, moja ljubav prema tebi se otkrila. Ivan 17:26
On je potpuni izražaj mene. Hebrejima 1:3
On je došao da pokaže kako sam ja za tebe, a ne protiv tebe. Rimljanima 8:31
I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe. 2 Korinćanima 5:18-19
Isus je umro da bismo se ti i ja pomirili. 2 Korinćanima 5:18-19
Njegova smrt bila je konačan izraz moje ljubavi za tebe. 1 Ivanova 4:10
Odrekao sam se svega što sam volio da bih zadobio tvoju ljubav. Rimljanima 8:31-32
Ako primaš dar mog sina Isusa, primaš mene. 1 Ivanova 2:23
I ništa te neće ponovo odvojiti od moje ljubavi. Rimljanima 8:38-39
Dođi kući i ja ću prirediti veliku proslavu kakvu nebo nije vidjelo. Luka 15:7
Uvijek sam bio Otac i uvijek ću biti Otac. Efežanima 3:14-15
Moje pitanje je... hoćeš li ti biti moje dijete? Ivan 1:12-13
Čekam te. Luka 15:11-32
Voli te tvoj Tata!
SVEMOGUĆI BOG
P. S. Zahvaljujem Studentskom điru što su na jednom sastanku ponudili kao Božićni dar pismo Oca svom djetetu...
Bog bio sa svima vama....
Evo me opet....
Danas bi htjela pisati malo o emocionalnoj čistoći ponukana knjigom od Paulsen, Heather(2008), Emocionalna čistoća- stvar srca, Maleni, Zagreb.
Iako još nisam pročitala knjigu jako je zanimljiva i korisna svim krščanima ako žele živjeti kao naši stari prije 100 godina(mogu pretpostavit kako se sada smijete ili brzo mičete pogled govoreći sebi u bradu kako je ovo glupo) ili ako želite čuvati svoje srce za svoga muža/ženu. Naravno ovo se odnosi na one koji su sami, pa čak i ako su u vezi ( u biblijskom smislu termin veza uopće ne postoji nego je ili si sam, ili u braku-imam osjećaj da sam vam ovo već rekla pa se ponavljam kao kakva papiga-).
Moj primjer je jako dobar i poslužit će kao "pokusni kunić" za ovaj koncept održanja emocionalne čistoće jer sam ja već u vezi, a s obzirom da dečka nisam vidjela od 2.4. neće biti teško započeti. Iako mi se javlja (sms porukama) da mu je masu zanimljivo i da će mi imat puno toga za pričat neznam kako ćemo tapočeti.
Znači....čitam tu knjigu koju mi je posudila jedna sestra u Kristu (žena u braku sa petero djece) i prepoznajem se u nekim stvarima...
Na početku je priča o Tracy i Mikeu, imaginarnim likovima koji samo trebaju poslužiti kao primjer da bi se kasnije kroz knjigu njihov odnos analizirao.
Stvar je da je Tracy doselila se u novi gradić i tu je počela ići na okupljanja mladih i tu je upoznala Mikea koji je isto novi u zajednici i počeli su se družiti neobavezno, kao prijatelji, odlazili su na tenis, ručkove svaku subotu, telefonirali su si svaki dan i zahvaljujući jednoj Emi-prijateljica od Tracy-naša glavna junakinja-Tracy je počela osijećati nekakve emocije prema Mikeu.
To je sve rezultiralo time da je jedne subote Mike doveo svoju djevojku da upozna Tracy, a baš te subote Tracy se pripremila da Mikeu kaže kako ga voli. No, kako to obično biva, Mike je njoj lipo reka da je voli kao sestru....i da se prema njoj tako ponašao od početka.
Tracy je bila slomljena srca i, kao skoro pa svaka djevojka, rekla da joj se opet "to" dogodilo iako je poslije zadnjeg puta rekla da joj se to više nikad neće dogodit. Zaljubila se i otvorila svoje srce prema nekome i taj netko se ponašao prema njenom srcu kao prema nogometnoj lopti (ovo je moja usporedba, op.au.).
sad je stvar-analiziranje- da su od početka trebali definirati odnos prije nego su se počeli ponašat kako su se ponašali-dijelili tajne, duhovno se i emocionalno povezivali.
Ono šta sam na početku spomenula (...oni koji žele živjeti kao naši stari prije 100 godina) osnosi se na način kako su se ljudi prije 100 godina ponašali, odnosno da mladić i djevojka nikad nisu bili sami negdje nego uvijek u pratnji ostalih i onda bi sačuvali svoje srce ( "A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život."Mudre izreke4:23) te bi nakon nekog vremena mladić došao i zaprosio je.
Npr. ja i moj dečko smo definirali naš odnos, a to je brak. To je on počeo govorit na početku, ja sam se složila s time i sad samo čekamo malo bolje prilike i vrijeme kada ću ja malo stasati u svojem duhovnom životu. I naravno, on čeka objavu...
"Bog je ženu stvorio s osjetljivijim i emocionalnijim srcem od muškarca. na koji način trebamo njegovati i štititi to srce? U Bibliji se uglavnom, kada se govori o ljubavi, upotrebljava grčka riječ agape. Agape označava ljubav koja žarko želi najbolje onom drugom. Phileo, ljubav koju žena treba imati prema mužu, označava prijateljstvo, vrstu emocionalne povezanosti. Otuda i ime gradu Philadelphia. "Grad bratske ljubavi"."
Mi ne samo da dajemo svoja srca nego ih i krademo svojim odijevanjem kada nam je cilj da zavedemo muškarce svojim izgledom pa odjenemo minicu koja otkriva više nego što pokriva, topić koji otkriva trbuh(bubrege i jajnike-vidjet ćemo kakve će probleme imat kasnije) i štiklice od 5-10 cm. Jeste li ikad razmišljali da takvim odijevanjem zavodite nečijeg tuđeg muža? Kako bi se vi osijećali da znate da netko na takav način koketira s vašim mužem? Hajde, malo razmislite o ovome...
Treba mi promijena, mojoj vezi, a za odijevanje se ne brinite jer se nikad nisam odijevala ovako, ja sam više bila darkerski djir, sa martama, killerima, crnoj odjeći, od glave do pete..., i prema prijateljima-s obzirom da su me svi otkantali, s dečkom iz prethodnog posta, iako sada(zadnjih 3 godine) i nisam onakva kakva sam prije bila u pogledu njega-sad mu se žalim samo na stanje u obitelji, mojim odnosima sa ukućanima....
P.S. Oprostite ako imam grešaka, no moram gibat iz učionice jer se bliži sat, pa ne mogu još jednom pročitat...
Pozdrav kolege blogeri i čitamo se!
Ja baš prominila naslov kad ono...
Je li vam se ikad dogodilo da ste napokon sretni, a to ljudi oko vas ne mogu podnit pa vas omalovažavaju, sole vam pamet nečim što "nije baš u redu" i te sheme?
Sinoć sam bila sa jednim dečkom (prijatelj) na piću i kad je vidio da baš i nisam nasmijana kao prošli put kad smo se vidili (a vidimo se svako 2-3 miseca jer mu cura studira u Zagrebu, a on u Splitu(apsolvent), još živi blizu Stanića pa svako malo ide gori itd.
Kad sam mu rekla da mi je momak u Austriji i da ga nisam vidila dva tjedna i da ga neću vidit još tjedan dana, a on mi je posla sms da bi bilo najbolje da se uopće ne čujemo dok je on gori jer će nam biti teško kad se on vrati (kršćanska veza, ništa prije braka- samo vas podsjećam), reka je da nezna kako će me oraspoložit zato jer sam prošli put svojim optimizmom pozitivno utjecala na njega. Da će se dečko vratit i da se boji da ne budem razočarana kada jednog dana shvatim da ovi iz Studentskog djira i Zajednice i nisu onakvi kakvi su mi se predstavljali.
Razumim ga (dečka), bit će nam teško kad se vrati, meni je već sad teško jer me doma ignoriraju (znate kako je to užasno? Npr. moja sestra koja živi u Zg kada dođe doma mama joj odma sve kaže, dok ja koja živim s roditeljima i braćom ništa o ničemu nemam pojma, kao da ne živim s njima, kao da me se srame, kao da me mrze- je, je reći ćete: "Šta govoriš gluposti! Roditelji te vole! Njihovo si dite! Baš si luda!"....ok to vi kažete, ali ja doma proživljavam noćnu moru! :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-(
Evo zašto:
Boga ne mogu ni spomenit, jer sam ja u njihovim očima u nekoj sekti, a nisam.... Kada mi otac psuje Boga (a on je katolik ljudi moji (!!!!) , ali on je alkoholičar, ovisnik o duhanu, televiziji, lovačkim pričama!)
I ja njemu kažem lipo "Nemoj psovat Boga."- čak se i ne derem kad mu to kažem, a on da to nije psovka, da kad sam ja njega čula da psuje Boga (ej alo!) , da je to: "B-t" samo poštapalica da on to govori za neke siromašne, i da vam više i ne nabrajam... On "svaku" nedjelju (zimi) ide na misu( počeo je kada je umro Tuđman-(koja je to glupost!)-), a ljeti je svaki dan pijan...
Isto tako i moja mama svome sinu (20 god) dopušta sve, satima ga sluša kako je neki njegov prijatelj pijan slupa novo auto koje mu je stari kupija, a ako je ja pitam jedno pitanje, e onda sam "Ajme ****** baš si dosadna!", kako mu šune vozi ga u grad (a ima pokaznu kartu!), a u krizi smo i stvarno mi je neki dan mater rekla da ona nezna oće li imat para da nam kupi za peti misec pokaz, a njemu daje novce kada ide vani, daje mu 20 kn za marendu, a u srednjoj je školi, a meni koja sam na faksu uopće i neda marendu, a putujem sat vremena u jednom smjeru i stojim po 6-7 sati na faksu, npr. ovaj petak.
Nemojte mislit da sam ljubomorna! NISAM! i da mi daje pare ko bratu rekla bi joj da nije normalna, ali ovo je čisti primjer RODNE STRATIFIKACIJE!
I moj frend mi sinoć kaže da se ONA možda boji za mene, ali to je glupost jer sam joj jednom rekla da zašto ništa ne govori sestri koja je ateista od 1. srednje (već kojih 8-9 godina), bratu koji ne ide na misu otkad se krizma (on je onaj tipični katolik koji ode na blagdane-Božić i Uskrs kao i 50% Hrvata katolika- neznam pravu statistiku, oprostite), a ona mi kaže da sestra ima svoj stav (znate li koji joj je stav? Svi koji viruju da je jedan čovik umra za nju na križu prije 2000 godina- oprosti neverine, prije 1976 godina- da je lud, da je Biblija napisana od čovika da bi kontrolira drugog čovika, da nema povijesnih podataka da je Isus uopće bio živ, da je samo Biblija a di su neki dokazi za Bibliju....i muka mi je uopće pisat šta je sve još rekla.
Muka mi je doma, neznam s kime mogu i pričat i baš sam prominila ime bloga kad sam opet u nekoj depri,,,,duša mi jauče i triba mi utjeha...
Momak mi se sinoć javio jer je reka da će se on meni još par puta javit jer nema puno para na bonu, a neda meni da mu kupim bon, reka mi da guštam sutra (tj. danas) u Zajednici, da hrabrim druge i budem ohrabrena. Ja nisam pesimističarka, samo me hvataju faze, ko jedanput kad sam bila u bad moodu i uzela sam Bibliju i rekla Bogu da želim da me utješi i baš otvorila na Blaženstva, to je bilo super, ali sad sam izgubila Bibliju-znam da sam je unila u kuću i generalno sam čistila sobu i nisam je našla, po kući sam isto pogledala i nisam je našla, a ima osjećaj da sam je unila u sobu.
Bilo je dobro u Zajednici, na kavi poslije upoznala sam dvoje ljudi, smijala se, kad sam došla doma posli 2 (14:10) nije me dočekalo ono "A mogla si i doć na ručak. Ti nisi tila doć na ričak!". Mama je čitala nešto(popodne dok sam s ocem pila kavu) i rekla sestri "A vidi ova je mater, supruga i još studentica, a ima 23 godine! Triba joj mater čuvat dite kad je ona na faksu!" , ja sam rekla da ja imam 2 kolegice koje su isto to (a u biti imam 3, zaboravila sam na jednu), da jedna živi s mužem (novopečena mama- sin ima 6 mjeseci), a da jedna živi sama sa sinom, da joj muž i obitelj živi na Hvaru, ona je sa Hvara, muž tamo radi. I odma mi je sestra rekla da joj ne mogu pametovat (dok joj ona govori da je ovca, a mater na to ništa), sin je može psovat (znate onu "u pm", a ona će se smijat na to, a mene čim malo (prije u srednjoj školi i prije godinu dana) povisim glas dočeka šamar, i sad joj je valjda teško da nema na kome(meni) izbacivat svoj bijes jer sam se ja u 6 mjeseci promijenila za 360° i više niti ne psujem (ovo gore nisu bile psovke, molim Boga za oprost), niti pušim, niti vrijeđam, niti ostavljam sve za sobom (perem suđe ekvivalentno njoj), ne klevećem.... i kada ne može naći ništa da me tuče iz čista mira onda se okrenula mojoj vjeri jer zna da sam tu najosjetljivija. Kaže da nije normalno prominit se u misec i po dana( kad sam imala misec i po dana duhovnog života), da se ljudi nemogu godinama prominit- to govori jer se udala za mog oca kad je njemu bilo 36 godina i valjda ga nije uspila prominit- a čovika ne možeš prominit kao šta puno žena prije nego šta uđe u brak planira jer je to nemoguće- ovo govorim kao budući pedagog- rekla nam je prof. Maja Ljubetić. A ja sam istinski kršćanin, trudim se, moram misli sredit jer imam bludnih misli kojih se teško rješavam i baš kad sam se počela dogodilo se da sam našla dečka, pa su se vratile, ali ako ćemo živit čistim životom do braka (tjelesno i emocionalno) onda ću se priviknut i za koji mjesec potpuno otarasit misli i onda nakon nekog vremena udat i odselit. A to namjeravamo, samo je sada malo rano (on kaže jer sam mlada kršćanka- iako sam katolik od krštenja kao jednogodišnje dijete (tada su me krstili jer sam iz bolnice izašla sa 3 mjeseca-kažu), i ima pravo, moram duhovno rast prije braka).
Meni moj dragi nedostaje, ne poljubac, već on...znam...teško je objasnit... Po čistome životu nema ljubljenja (jezikom nikako-to uvik vodi nečemu više!!!), nema dijeljenja tajni jer rekao je netko...možda Wilhelm Bush ili Bill Bright da budemo svjesni da nam ta osoba neće biti muž/žena i da dijelimo tajne nečijem tuđem mužu/ženi.
Kad sam to sinoć rekla frendu (koji je moj zadnji bivši momak, to je onaj koji je vozio motor, s kojim sam bila skoro pa dvi godine, dobro...priznajem...), on je reka da zna neke moje tajne, da ja znam neke njegove tajne, pa je li se sad sramim toga šta znamo jedan o drugome, ja sam rekla ne...
Naravno ja sam još beba u novom životu i triba mi vrimena da narastem, sazrijem, upoznam svoj novi život i molim vas molite za mene da uspijem u tome....
P.S. Oprostite zbog grešaka ako ih ima...
Pozdrav i čitamo se!
Tko je razapeo Isusa?
Danas je Veliki Petak, na današnji dan prije 2009 godina je razapet Sin Božji, naš Gospodin Isus.
Jučer je bio Veliki Četvrtak i jučer je bio blagdan Pashe. Vjerujem da svi znate što se dogodilo kada su Izraelci bili pod egipatskom vlašću i kada je Gospodin rekao Mojsiju kako da pripreme večeru i da krvlju poštrcaju nadvratnike i dovratnike jer će Duh Sveti proći i u svakoj kući će umrijeti prvorođenac bilo čovjek bilo životinja.
Znate kakva im je bila večera?
Trava umočena u gorku vodu (njihove suze koje su godinama prolili), beskvasni kruh i janjetina. Prvo bi popili vina, zatim počeli jesti travu i beskvasni kruh (zašto beskvasni? Zato jer ako je s kvascem treba dugo vremena da se digne tijesto, a oni nisu imali vremena čekati) te na kraju nezačinjenu janjetinu(ili mlado kozle).
Sinoć sam jela pashalnu večeru, a nisam Židov...
Studentski đir je, pošto nas je bilo malo (svi studenti su otputovali kućama za Uskršnje praznike), pripremio večeru, radić koji smo umakali u vinski ocat, beskvasni kruh (zube smo polomili dok smo ga grizli, ali V. je rekao da je oduvijek volio tvrđi kruh :-) ) i malo nezačinjene janjetine. Pili smo crno vino Pelješac (neko).
Čitali smo Izlazak i bilo je dobro...
No naslov je. "Tko je razapeo Isusa?"
Jesi li se ti ikada pitao tko je to bio? Možda te u crkvi (katoličkoj) uče da su Židovi to napravili, ali kad gledaš i jesu no dali se ikad zapitaš jesi li to možda bio i ti? Ili ja, svejedno...
Jednostavno je reći da je Isus umro za grijehe cijeloga svijeta. Ali kažeš li ikada: "Isus je umro za moje grijehe! On je zbog mene, zato jer me neizmjerno voli, umro, visio na križu, On koji je Bog!"
Znam teško je to današnjem čovjeku objasniti, on koji je prije 1976 (ispravljeno nakon što me opomenio kolega bloger neverin) godina umro- umro je za moje grijehe koje ja danas činim (psujem, lažem, kradem, želim nešto tuđe) teško je jer nas je tradicija omamila i opila nekim sokom, stavila nam povez na oči i oslijepila nas, udaljila nas od Stvoritelja, Boga koji nas voli, čak i danas, koji će nas voljet do svršetka svijeta, pa čak i u vječnosti.
Bog vas voli! Isus je umro za tvoje, moje, grijehe cijeloga svijeta! On je umro za grijehe svakog pojedinog čovjeka, Mate, Luce, Ante, Jure, Željka, Milana, Ane, Svjetlane, Vinke, Barbare,...za svakoga, on nas želi, ali on želi i da svojevoljno dođemo u njegovo kraljevstvo, a to možemo jedino ako mu otvorimo vrata našega srca, ako zaplačemo pred njim moleći ga istinski oproštenje grijeha, priznamo mu svu krivicu, svaki grijeh mu priznamo, dopustimo mu da pošalje Duha Svetoga i da nam Duh ispuni srce!
Bog vas voli...volite i vi njega....
"Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. PObjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo." (Otkrivenje 3:20, 21)
Evo me!!! Napokon (uzviknuše seljaci)
samo da se javim da ne mislite da sam u zemlju propala...
Razlog zbog kojeg se ne javljam već više od mjesec dana je da nisam imala internet doma, a kada je dosao nisam ga imala u sobi...
I je reci cete da postoje racunala u knjiznicama, internet klubovima, faksu itd., ali pisi propalo...
Vazne obavijesti u ovih mjesec dana su sljedeće:
-neznam jeli znate ali bila sam u Crikvenici od 26.2. do 1.3. i bilo je famozno!
Upoznala sam bracu i sestre iz Sarajeva, Rijeke, Zagreba, Dubrovnika i svi su mi fejs prijatelji....
- Imali smo goste Jayne i Scott Cuidona i Freda koji su u Marka Marulica drzali predavanja i bilo je odlicno!
- nasla sam decka s kojim mi je super i koji je u Kristu i koji Isusa voli vise pa mi je odlicno!
- Spavam (npr nocas samo sat i po) u rasponu 4-6.5 sati i osijecam se odlicno pa mi je odlicno!
-sada idem na kavicu s Elane, mozda dode i Teila koji su dvije od 8 Amerikanaca koji su dosli u St i imali smo Studentski djir cafe pon, utor i srijedu i bilo je odlicno i oni su mi svi isto prijatelji na fejsu a u stvarnosti braca i sestre u Kristu pa mi je super!
Vidite....sve, ama bas SVE mi je super! Osim sta za sljedeci tjedan imam 4 seminara (jedan sam odgodila, 1 grupa nije napravila, 1 zelim napravit, a 1 moja grupa koja nije napravila seminar dobila je jos jedan) malo me pritisce u prsima kad shvatim da IMAM 4 SEMINARA!!!! Ali.....Isus je sa mnom....
Bok people and God bless America... (and you too-I can`t forget)!!!!!
Hm....
Moj naum sada, kada sam nakon par dana došla na faks i našla internetsku učionicu slobodnu (sloboda!!!!!), je da se malo osvrnem na prošle postove.... (naravno, moje)
Moja odluka da, u nemogućnost ikakve ideje, a i da za 20 godina ne kažem da nikad u životu nisam pisala blog, je da pišem o ljubavi...
Ah...ta divna, a pomalo i zastrašujuća riječ- LJUBAV.
Znate svi za M.-a, mog gluhoh prijatelja, za J-a, Dextera sa osmjehom, za raznorazne ostale ljude kojih sam se dotakla u postovima. Znate da sam tada imala klasičnu depresivnu simptomatologiju (uh... šta obožavam operirat terminima-imam dojam da sam pametna, a ne samo studentica na predškolskom). To je postojalo sve dok nisam upoznala Njega.
Sad ovdje bi htjela se malo zadržat i reći da onaj tko je pratio moje postove od početka (svaka čast kolegi blade777 ) zna da je početak promjena došao sa dolaskom don Vučka u župu Dugi Rat. Kada sam čula njegovu prvu propovijed počela sam dolazit svake nedjelje. Dugi Rat je župa gdje sam počela baš prvi put razumjet Božju poruku.
I, of course, cijenjenim astronautom, no htjela bi vam obratiti pozornost na moju promjenu. Znači.... nema više ljubavi svaki tjedan nove, nema više gledanja svakog lika koji udovoljava mojim kriterijima s nadom da će primjetit da ga gledam, nema više priče o ....hm.... prizemnim stvarima, svjetovnim....
Čudo se dogodilo!
Once I was blind and now I see!
Dobro kažu Casting Crowns...
"Living on my own, thinking for myself
Castles in the sand, temporary wealth
Walls are falling down, storms are closing in
Tears have felled my eyes, here I am again..."
Znači, još jednom, nema više zaljubljivanja, jer ja volim samo Jednoga!
Taj jedan se zove, nije tajna, Isus!
And of course someday there is going to come a man, I mean the man that is going to be my friend in Jesus.
Iz toga slijedi da ću poljubit onoga dečka koji me voli, ali da Isusa voli više. I jedno i drugo moramo pripadati Isusu, biti Božja djeca.
Moj prevelik napredak, moj duhovni rast moram zahvalit Isusu koji mi daje snage, ljubavi, mira. Zatim na red dolaze moja braća i sestre koji me podupiru i ohrabruju.
Bog je mene stalno zvao, ja ga nisam obadavala, no to ga nije sprječilo da me i dalje zove, da Njegov Sin kuca na moja vrata bez prestanka.
Otvorila sam mu i sad sam novi čovjek! Budite i vi novi čovjek! Jedino šta trebate učinit je pozvat Isusa u svoje srce i vaš će se život promijenit.
Dobro kaže Bush, ne George nego Willhelm (Isus-naša sudbina): "Dragi prijatelji, ne znam je li crkva kriva što ljudi misle da je kršćanstvo dosadno. Za me je poruka: Bog posla svog Sina Isusa na ovaj svijet kao jedinu šansu za nas- poruka od koje zastaje dah! Isus je izrekao nešto nevjerojatno rakavši: "Evo, činim sve novo!"- On, i samo on, može promijeniti ljude!
Vidio sam pijance koje je Isus oslobodio robovanja alkohola. Sebične starice koje su u svojoj sebičnosti proklinjale sve ljude, postale su drukčije i počele misliti na druge. Muškarci sapeti svojom bludnošću, bili su oslobođeni jer Isus mijenja! Kada Isus uđe u nečiji život, sve se mijenja i postaje novo! o nije bajka...." i "Trebamo Gospodina Isusa- ne kršćanstvo, već Krista! Shvaćate li? Mi ne trebamo religiju, ni dogmu, ni crkvenjaštvo, već živog Spasitelja.- A on je tu! Njega možete zazvati još ove večeri i reći mu sve svoje životne probleme, sav svoj jad."
Opet sam se makla sa teme, a to je ljubav... Iako, kad gledate i nisam...zato jer je Spasitelj savršena ljubav, ali moj sljedeći dečko, muž, će trebati biti u Kristu.
Toliko od mene na ovo sunčano jutro, sada odoh na Križine poslom....
